Zaključci i rezolucije Vijeća

Vijeće EU-a

Vijeće EU-a vodi pregovore i donosi ne samo pravne akte, već i dokumente poput zaključaka, rezolucija i izjava kojima se ne proizvode pravni učinci. Vijeće se koristi tim dokumentima kako bi izrazilo političko stajalište o temama povezanima s područjima djelovanja EU-a. Njima se isključivo utvrđuju političke obveze ili stajališta te oni nisu predviđeni Ugovorima. Stoga nisu pravno obvezujući.

Druge institucije EU-a imaju slične načine izražavanja svojih stajališta. Komisija, primjerice, objavljuje zelene knjige kako bi potaknula raspravu o temama na razini EU-a. Zelenom knjigom pozivaju se relevantne organizacije ili pojedinci da raspravljaju o prijedlozima Komisije koji kasnije mogu postati zakonodavni akti. Parlament također može izrađivati nacrte rezolucija i preporuka o pitanjima u okviru nadležnosti EU-a.

Zaključci i rezolucije 

Zaključci Vijeća usvajaju se nakon rasprave na sastanku Vijeća. U njima može biti sadržano političko stajalište o određenoj temi. Važno je razlikovati zaključke Vijeća i zaključke predsjedništva. Zaključke Vijeća izdaje Vijeće, dok zaključci predsjedništva samo izražavaju stajalište predsjedništva i ne odnose se na Vijeće.

U rezolucijama Vijeća uglavnom se određuju očekivana buduća nastojanja u određenom području politike. One su bez pravnog učinka, no njima se može pozvati Komisija da iznese prijedlog ili poduzme daljnje mjere. Ako je rezolucijom obuhvaćeno područje koje nije u potpunosti u području nadležnosti EU-a, ona ima oblik „rezolucije Vijeća i predstavnika vlada država članica”.

Glavne vrste zaključaka i rezolucija koje usvaja Vijeće 

Svrhe zaključaka i rezolucija razlikuju se te se njima može:

  • pozvati države članice ili druge institucije EU-a da poduzmu mjere o određenom pitanju. Ti se zaključci često usvajaju u područjima za koje EU ima nadležnost podupiranja, koordiniranja i dopunjavanja, na primjer, u zdravstvu ili kulturi.

  • zatražiti od Komisije da pripremi prijedlog o određenoj temi. To je navedeno u članku 241. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

  • koordinirati djelovanja zemalja članica. Tim se zaključcima koristi u slučajevima kada Vijeće pokušava ostvariti cilj politike postupkom blage koordinacije. Zaključci ili rezolucije u tim se slučajevima sastavljaju kako bi se odredili ciljevi ili procijenio napredak.

  • izraziti položaj EU-a u vezi s određenim događajem ili određenom zemljom u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a (ZVSP). Njima se izražava političko stajalište ili se procjenjuje međunarodni događaj u ime EU-a.

  • uspostaviti usklađeno stajalište između EU-a i država članica u međunarodnim organizacijama. Vijeće, primjerice, može izraditi nacrt zaključaka s ciljem sudjelovanja EU-a u međunarodnim forumima.

  • izraziti komentare i moguća rješenja za probleme utvrđene u tematskim izvješćima Revizorskog suda

Kako to funkcionira? 

Coreper

Coreper priprema rad svih sastava Vijeća i dijeli se na dva dijela: Coreper I. i Coreper II.

Zaključci prije usvajanja prolaze tri razine u Vijeću:

  • radnu skupinu
  • Odbor stalnih predstavnika (Coreper)
  • sastav Vijeća.
  1. Prije sastavljanja teksta nacrta zaključaka predsjedništvo ponekad podnese dokument za raspravu kako bi se pitanja razmotrila na razini radne skupine. 
  2. Predsjedništvo Vijeća na temelju rasprave potom sastavi tekst nacrta zaključaka, obično uz pomoć Glavnog tajništva Vijeća. Predsjedništvo snosi političku odgovornost za nacrt.
  3. Radna skupina sastaje se nekoliko puta radi preispitivanja dokumenta. Konačna rasprava na razini radne skupine odvija se otprilike u razdoblju između 7 i 14 dana prije upućivanja zaključaka Coreperu na daljnje razmatranje.
  4. Coreper preispituje dokument otprilike dva tjedna prije sastanka Vijeća i nastoji riješiti sva neriješena pitanja.
  5. Relevantni sastav Vijeća potom usvaja tekst. Zaključci Vijeća moraju se usvojiti konsenzusom među svim državama članicama. Ako se ministri ne slažu s tekstom, još ga se može izmijeniti.
  6. Vijeće se u iznimnim slučajevima ne može složiti oko zaključaka. Tekst se u takvim slučajevima ponekad usvaja u obliku „zaključaka predsjedništva” koji ne zahtijevaju suglasnost država članica.