Redovni zakonodavni postupak

Vijeće EU-a

Postupak suodlučivanja najprije je uveden 1992., a njegova se upotreba proširila 1999. Donošenjem Ugovora iz Lisabona suodlučivanje je preimenovano u redovni zakonodavni postupak i postalo je osnovni postupak za donošenje odluka koji se upotrebljava pri donošenju zakonodavstva EU-a. Primjenjuje se u otprilike 85 područja politika.

Postizanje dogovora

Vijeće katkad primjenjuje „opći pristup” koji Parlamentu daje naznaku o njegovu stajalištu o zakonodavnom prijedlogu koji je podnijela Komisija.

Taj politički dogovor obično se rabi kako bi se ubrzao zakonodavni postupak i olakšalo postizanje dogovora u prvom čitanju između Parlamenta i Vijeća.

Ukratko

Zakonodavci: Vijeće EU-a i Europski parlament

Pravo zakonodavne inicijative: Europska komisija

Glavni dijelovi postupka:

  1. Europska komisija podnosi prijedlog Vijeću i Europskom parlamentu.
  2. Vijeće i Parlament zakonodavni prijedlog donose u prvom ili drugom čitanju.
  3. Ako te dvije institucije ne postignu dogovor nakon drugog čitanja, saziva se Odbor za mirenje.
  4. Ako je tekst koji Odbor za mirenje dogovori prihvatljiv objema institucijama u trećem čitanju, zakonodavni akt se donosi.

Ako je zakonodavni prijedlog u bilo kojoj fazi postupka odbijen ili Parlament i Vijeće ne mogu postići kompromis, prijedlog se ne donosi, a postupak se okončava.

Pravna osnova: Članci 289. i 294. Ugovora o funkcioniranju Europske unije