Posebni zakonodavni postupci

Vijeće EU-a

Ukratko

Zakonodavac: Vijeće je u praksi jedini zakonodavac. Europski parlament mora dati svoju suglasnost za zakonodavni prijedlog ili se Vijeće s njime mora savjetovati o prijedlogu.

Pravo zakonodavne inicijative: Europska komisija

Vrste postupaka:

  • Suglasnost: Europski parlament zakonodavni prijedlog može prihvatiti ili odbiti apsolutnom većinom glasova, ali ga ne može mijenjati
  • Savjetovanje: Europski parlament može odobriti, prihvatiti ili predložiti izmjene zakonodavnog prijedloga

Pravna osnova: Članak 289. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Pravila: Ugovori ne sadrže precizne opise posebnih zakonodavnih postupaka. Pravila se stoga definiraju ad hoc na temelju relevantnih članaka Ugovorâ.

Detaljno

1. Suglasnost

Postupkom suglasnosti  Vijeće može donijeti zakonodavne prijedloge nakon dobivanja suglasnosti Europskog parlamenta. Parlament zakonodavni prijedlog može prihvatiti ili odbiti apsolutnom većinom glasova, ali ga ne može mijenjati. Vijeće ne može poništiti mišljenje Parlamenta.

Kao zakonodavni postupak, suglasnost se primjenjuje za donošenje novog zakonodavstva u području borbe protiv diskriminacije, a Parlamentu daje pravo veta kada se primjenjuje opća pravna osnova supsidijarnosti u skladu s člankom 352. Ugovora o funkcioniranju EU-a.

Suglasnost Parlamenta potrebna je i u nezakonodavnom postupku:

  • kad Vijeće sklapa određene međunarodne sporazume o kojima je pregovarao EU
  • u slučajevima teškog kršenja temeljnih prava (članak 7. Ugovora o Europskoj uniji)
  • kod pristupanja novih država članica EU-a
  • kod istupanja iz EU-a

2. Savjetovanje

Postupkom savjetovanja Vijeće donosi zakonodavni prijedlog nakon što je Parlament o njemu dao svoje mišljenje.

U tom postupku Parlament može odobriti, prihvatiti ili predložiti izmjene   zakonodavnog prijedloga. Vijeće nije zakonski obvezno uzeti u obzir mišljenje Parlamenta, međutim, prema sudskoj praksi Suda Europske unije odluku ne smije donijeti prije njegova primitka.

Postupak savjetovanja primjenjuje se u nekoliko područja, poput izuzeća od unutarnjeg tržišta i prava tržišnog natjecanja.

Savjetovanje s Parlamentom kao nezakonodavni postupak obvezno je i kod sklapanja međunarodnih sporazuma  u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike.