Euroskupina je neformalno tijelo u kojem ministri država članica europodručja raspravljaju o pitanjima koja se tiču njihovih zajedničkih odgovornosti u vezi s eurom. 

Zadaće

Njezin je glavni zadatak osigurati dobru usklađenost ekonomskih politika među državama članicama europodručja. Osim toga, cilj joj je poticati uvjete za jači ekonomski rast.

Euroskupina je odgovorna i za pripremu sastanaka na vrhu europodručja te daljnje aktivnosti u vezi s njima.

Sastanci

Euroskupina se obično sastaje jednom mjesečno, uoči sastanka Vijeća za ekonomske i financijske poslove. Na sastancima Euroskupine sudjeluju i povjerenik za gospodarske i financijske poslove, oporezivanje i carinu te predsjednik Europske središnje banke.

Prvi neformalni sastanak ministara financija zemalja europodručja održan je 4. lipnja 1998. u Château de Senningen u Luksemburgu.

Sadržaj se prikazuje na izvornom jeziku ako prijevod nije dostupan

Predsjednik

Euroskupina bira svojeg predsjednika običnom većinom na mandat u trajanju od dvije i pol godine. Sadašnji je predsjednik Jeroen Dijsselbloem.  Ponovno je izabran na tu dužnost na drugi mandat 13. srpnja 2015. Jeroen Dijsselbloem također je ministar financija Nizozemske.

Program rada

Euroskupina svakih šest mjeseci usvaja program rada. Programom se utvrđuju glavna područja djelovanja i određuju preliminarni dnevni redovi za predstojeće sastanke Euroskupine.  

Pristupanje europodručju

Da bi mogle pristupiti europodručju, od država članica EU-a zahtijeva se da zadovolje tzv. „kriterije konvergencije”. To su gospodarski i pravni uvjeti dogovoreni Ugovorom iz Maastrichta 1992., a znani i kao „kriteriji iz Maastrichta”.

Konačnu odluku o pridruživanju neke zemlje EU-a europodručju donosi Vijeće EU-a na temelju prijedloga Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.

 

Pristupanje europodručju

Da bi mogle pristupiti europodručju, od država članica EU-a zahtijeva se da zadovolje tzv. „kriterije konvergencije”. To su gospodarski i pravni uvjeti dogovoreni Ugovorom iz Maastrichta 1992., a znani i kao „kriteriji iz Maastrichta”.

Konačnu odluku o pridruživanju neke zemlje EU-a europodručju donosi Vijeće EU-a na temelju prijedloga Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.