Zaštita i promicanje ljudskih prava

Europski parlament, Europska komisija i Vijeće proglasili su 2000. godine Povelju EU‑a o temeljnim pravima. U tom dokumentu utvrđena su temeljna prava i slobode koje priznaje Europska unija.

Nakon što je Ugovor iz Lisabona 2009. stupio na snagu, prava, slobode i načela utvrđena u Povelji postala su pravno obvezujuća za EU i države članice pri provedbi prava EU-a. Europska unija Ugovorom se također poziva da pristupi Europskoj konvenciji za ljudska prava.

Ugovorom iz Lisabona utvrđuju se obveze:

  • poštovanja temeljnih prava unutar Europske unije
  • poboljšanja i konsolidacije ljudskih prava u okviru vanjskog djelovanja EU-a.

Vijeće osigurava da se temeljna prava uzimaju u obzir u razvoju zakonodavstva i djelovanja EU-a. Također radi na promicanju ljudskih prava u odnosima sa zemljama koje nisu članice EU-a i međunarodnim institucijama, kao i u pregovorima o međunarodnim sporazumima.

Ljudska prava unutar EU-a

Zaštita temeljnih prava horizontalno je pitanje koje utječe na sva područja aktivnosti EU-a. To znači da ih sva tijela Vijeća moraju uzeti u obzir u svojem radu, neovisno o svojoj razini ili temama kojima se bave.

Usto postoji i specijalizirano tijelo, Radna skupina za temeljna prava, prava građana i slobodno kretanje osoba (FREMP), koje se bavi svim pitanjima koja se izravno odnose na temeljna prava.

Neka od glavnih područja djelovanja Vijeća koja se odnose na temeljna prava obuhvaćaju:

  • provedbu Povelje EU-a o temeljnim pravima
  • pristupanje EU-a Europskoj konvenciji za ljudska prava.

Primjena Povelje EU-a o temeljnim pravima

Reforma zaštite podataka

Zaštita osobnih podataka temeljno je pravo u okviru prava EU-a. Vijeće i Europski parlament u travnju 2016. donijeli su zakonodavni paket za reformu i modernizaciju zaštite osobnih podataka.

EU prema potrebi donosi zakone kojima se osigurava zaštita prava definiranih u Povelji. Time se obuhvaćaju pitanja poput prava na pravično suđenje i zaštitu osobnih podataka.

Nadalje, Vijeće je 2011. usvojilo zaključke u kojima definira svoju ulogu u osiguravanju učinkovite provedbe Povelje EU-a. U tim zaključcima utvrđena je potreba za angažmanom Vijeća u nekoliko područja, među ostalim u trima glavnim točkama.

1. Godišnje izvješće Komisije o primjeni Povelje

Svakog proljeća Komisija dostavlja godišnje izvješće o primjeni Povelje. Tim se izvješćem Vijeću daje prilika da održi vlastitu godišnju raspravu o Povelji. Nakon razmjene mišljenja Vijeće usvaja zaključke o izvješću Komisije. U 2016. u tim se zaključcima usredotočilo na nekoliko pitanja, među ostalim na svijest o Povelji i njezino poštovanje, rasizam i ksenofobiju te usklađenost između vanjske i unutarnje politike.

2. Suradnja s Agencijom EU-a za temeljna prava

Vijeće blisko surađuje s Agencijom EU-a za temeljna prava. Ta suradnja obuhvaća:

  • donošenje pravne osnove i višegodišnjeg okvira agencije
  • osiguravanje daljnjih koraka nakon godišnjeg izvješća agencije te drugih studija i izvješća relevantnih za rad Vijeća.

U 2016. daljnje djelovanje slijedom tog godišnjeg izvješća uključeno je u zaključke Vijeća o primjeni Povelje u 2015.

3. Temeljna prava u zakonodavnom postupku

Sva pripremna tijela Vijeća moraju osigurati poštovanje temeljnih prava unutar tekstova o kojima raspravljaju. Kako bi se to olakšalo, Radna skupina za temeljna prava, prava građana i slobodno kretanje osoba (FREMP) te pravna služba Vijeća sastavili su niz smjernica za provjeravanje usklađenosti s temeljnim pravima. Te smjernice posljednji su put ažurirane 2014.

Pristupanje EU-a Europskoj konvenciji za ljudska prava

Europsku konvenciju o ljudskim pravima, donesenu 1950., ratificiralo je 47 zemalja članica Vijeća Europe. Svih 28 država članica EU-a stranke su Konvencije.

Kako bi se osiguralo da EU i pravo EU-a podliježu istim standardima kao i države članice, Ugovorom iz Lisabona utvrđena je obveza Europske unije da pristupi Konvenciji. Pristupanjem bi se upotpunila zaštita temeljnih prava građana EU-a te bi se ojačale temeljne vrijednosti. Također bi se poboljšala učinkovitost prava EU-a i povećala dosljednost u zaštiti temeljnih prava u Europi.

Sud EU-a dao je 18. prosinca 2014. negativno mišljenje o usklađenosti nacrta sporazuma s Ugovorima EU-a. Raspravlja se o novom rješenju kojim se omogućuje ispunjenje obveze o pristupanju iz Ugovora te kojim se uzimaju u obzir svi aspekti koje je Sud spomenuo u svojem mišljenju.

Ljudska prava izvan EU-a

Poštovanje ljudskih prava temeljni je dio svih odnosa EU-a sa zemljama koje nisu članice EU-a i s međunarodnim institucijama. Primjerice, svi ugovori i sporazumi koje EU potpisuje moraju biti usklađeni s ljudskim pravima kako su definirana u Povelji EU-a. To znači da ljudska prava moraju biti uključena u rad svih tijela Vijeća koja se bave vanjskim poslovima.

Nadalje, promicanje ljudskih prava samo je po sebi prioritet. Vodeća referenca za rad EU-a u tom području jest akcijski plan za ljudska prava i demokraciju usvojen u srpnju 2015. za razdoblje od 2015. do 2019.

Radna skupina za ljudska prava (COHOM), specijalizirano tijelo u Vijeću, bavi se međunarodnim pitanjima koja se izravno odnose na ljudska prava.

Neka od glavnih područja djelovanja Vijeća u pogledu temeljnih prava obuhvaćaju:

  • postavljanje prioriteta EU-a na forumima UN-a za ljudska prava
  • donošenje tematskih smjernica za podršku vanjskom djelovanju EU-a
  • otvaranje dijaloga o ljudskim pravima sa zemljama koje nisu članice EU-a
  • donošenje godišnjeg izvješća o ljudskim pravima i demokraciji.

Određivanje prioriteta EU-a na forumima UN-a

Vijeće također postiže dogovor o prioritetima EU-a na Općoj skupštini UN-a.

Vijeće je 18. srpnja 2016. odredilo prioritete EU-a za 71. zasjedanje Opće skupštine UN-a, među ostalim nekoliko točaka o ljudskim pravima.

Vijeće je zaduženo za definiranje strateških prioriteta Europske unije na forumima UN-a za ljudska prava. U tu svrhu jedanput godišnje usvaja zaključke kojima se utvrđuju glavni pravci djelovanja EU-a u predstojećim mjesecima. Neke od točaka utvrđenih za 2017. bile su:

  • promicanje sigurna i povoljna okružja za rad nevladinih organizacija za ljudska prava i branitelja ljudskih prava
  • osiguravanje da se potpuna pozornost posveti teškom stanju ljudskih prava i teškom humanitarnom stanju u Siriji
  • isticanje teških kršenja ljudskih prava povezanih sa sukobom u istočnoj Ukrajini
  • izražavanje protivljenja pogubljenjima i zalaganje za ukidanje smrtne kazne
  • snažno podržavanje apsolutne zabrane mučenja u svim okolnostima
  • osuda kršenja ljudskih prava koja terorističke skupine, među ostalim Daiš i Boko Haram, provode nad ženama i djecom
  • promicanje slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja te načela jednakosti i nediskriminacije
  • zaštita prava tražitelja azila, izbjeglica, migranata i svih raseljenih osoba.

Donošenje tematskih smjernica

Vijeće također izrađuje i donosi tematske smjernice. Te smjernice podrška su vanjskom djelovanju EU-a, a dužnosnicima EU-a daju praktične informacije o načinu pružanja pomoći u promicanju specifičnih prava.

Otvaranje dijaloga o ljudskim pravima

Europska unija putem svoje Službe za vanjsko djelovanje održava redovite dijaloge o ljudskim pravima sa zemljama koje nisu članice EU-a. Svaki dijalog uspostavlja se u skladu sa smjernicama EU-a o dijalozima o ljudskim pravima koje je Vijeće donijelo 2001. i posljednji put ažuriralo 2008.

U skladu s tim smjernicama, prije donošenja bilo kakve odluke o pokretanju dijaloga s nekom zemljom potrebno je procijeniti stanje ljudskih prava u njoj. Tu procjenu vrši Radna skupina za ljudska prava u koordinaciji s ostalim relevantnim radnim skupinama.

Nakon utvrđivanja ciljeva koje treba ostvariti i niza preliminarnih razgovora s dotičnom zemljom, Vijeće usvajanjem zaključaka donosi konačnu odluku o otvaranju dijaloga.

Izvješćivanje: ljudska prava i demokracija

Sav rad i postignuća EU-a u unapređenju ljudskih prava putem vanjskog djelovanja detaljno su opisani u izvješću o ljudskim pravima i demokraciji koje Vijeće donosi jedanput godišnje. Vijeće je 20. lipnja 2016. usvojilo tematski dio godišnjeg izvješća EU-a za 2015. Vijeće je 20. rujna 2016. usvojilo dio izvješća za 2015. koji se odnosi na pitanja u vezi s pojedinim zemljama i regijama.