Kako bi se mogle pridružiti europodručju, države članice EU-a moraju zadovoljiti takozvane „konvergencijske kriterije”. To su gospodarski i pravni uvjeti dogovoreni Ugovorom iz Maastrichta 1992. godine, također poznati kao „kriteriji iz Maastrichta”. 

Konačnu odluku o pridruživanju zemlje EU-a europodručju donosi Vijeće EU-a na temelju prijedloga Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.  

Sve države članice EU-a obvezale su se na uvođenje eura osim Danske i Ujedinjene Kraljevine na koje se u ugovorima EU-a primjenjuju takozvane „klauzule o izuzimanju” u skladu s kojima su te zemlje izuzete od uvođenja eura. Bez obzira na to, te dvije zemlje mogu podnijeti zahtjev za pridruživanje europodručju ako tako odluče.

U ovom trenutku europodručje obuhvaća 19 država članica: Austriju, Belgiju, Cipar, Estoniju, Finsku, Francusku, Grčku, Irsku, Italiju, Latviju, Litvu, Luksemburg, Maltu, Nizozemsku, Njemačku, Portugal, Slovačku, Sloveniju i Španjolsku.

Ključne činjenice o euru

  • euro je trenutačno valuta u 19 država članica i upotrebljava ga gotovo 337,5 milijuna građana EU-a
  • euro je 1. siječnja 1999.  uveden kao računovodstvena valuta u 11 država članica
  • novčanice i kovanice eura puštene su u optjecaj 1. siječnja 2002.