Trgovinski sporazumi EU-a

Trgovina robom i uslugama znatno doprinosi povećanju održivog rasta i stvaranju radnih mjesta. Više od 30 milijuna radnih mjesta već sada ovisi o izvozu izvan EU-a. Izvan granica Europe bit će ostvareno 90 % budućega globalnog rasta. Stoga je trgovina od presudne važnosti za rast te ključan prioritet EU-a.

Vijeće je predano snažnom multilateralnom trgovinskom sustavu koji se temelji na pravilima. Odgovorna trgovinska politika EU-a popraćena je visokom razinom transparentnosti i djelotvornom komunikacijom s građanima o koristima i izazovima trgovine i otvorenih tržišta.

Koje su prepreke trgovini?

Vlade mogu postaviti određene prepreke trgovini kako bi lokalnu robu učinile konkurentnijom u odnosu na uvoznu.

Postoji nekoliko vrsta prepreka trgovini. Carine su carinske pristojbe na uvoznu robu. Njima se lokalno proizvedenoj robi daje prednost pred sličnom uvoznom robom. Nakon uklanjanja carinskih pristojbi za trgovinu i dalje mogu postojati mnoge prepreke koje proizlaze iz različitih tehničkih propisa koji se primjenjuju na proizvode i usluge.

Necarinske prepreke odnose se na ograničenja koja proizlaze iz zabrana, uvjeta ili posebnih tržišnih zahtjeva kojima se uvoz ili izvoz proizvoda otežava i/ili čini skupim.

Što su trgovinski sporazumi?

EU upravlja trgovinskim odnosima s trećim zemljama s pomoću trgovinskih sporazuma. Osmišljeni su kako bi se stvorile bolje trgovinske prilike te prevladale trgovinske prepreke.

Trgovinska politika također se upotrebljava kao sredstvo za promicanje europskih načela i vrijednosti, počevši od demokracije i ljudskih prava, ali i stavova EU-a o okolišu, socijalnim i radničkim pravima ili razvoju. Vijeće stoga osigurava da se trgovinskim sporazumima štite vrijednosti, standardi i regulatorne prakse EU-a. Time su obuhvaćeni:

  • održivi razvoj
  • dobro upravljanje
  • slobodna, pravedna i etična trgovina
  • zaštita okoliša
  • ljudska i radnička prava
  • zdravlje i zaštita potrošača
  • dobrobit životinja
  • zaštita kulturne raznolikosti.

Kakve vrste trgovinskih sporazumi postoje?

Zajednička trgovinska politika EU-a temelji se na članku 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Pregovori o trgovinskim sporazumima provode se u skladu s pravilima navedenima u članku 218.(UFEU).

Imena trgovinskih sporazuma razlikuju se ovisno o sadržaju sporazuma: Sporazumima o gospodarskom partnerstvu s partnerima poput afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja prvenstveno se želi podupirati razvoj. Sporazumi o slobodnoj trgovini s razvijenim zemljama i gospodarstvima u usponu motivirani su ekonomskim razlozima i temelje se na uzajamnom otvaranju tržišta. Njima se zemljama sudionicama odobrava povlašten pristup tržištima. Neki trgovinski sporazumi dio su širih političkih dogovora, kao naprimjer u slučaju nekih sporazuma o pridruživanju. EU također sklapa nepovlaštene trgovinske sporazume kao dio širih sporazuma, kao što su sporazumi o partnerstvu i suradnji.

Koji trgovinski sporazumi postoje između EU-a i trećih zemalja?

EU je uspješno sklopio niz trgovinskih sporazuma sa zemljama partnerima.

Infografika – Zemljopisni prikaz trgovine EU-a

Zemljopisni prikaz trgovine EU-a

Trenutačnim postupcima trgovinskih pregovora obuhvaćeni su:

  • pregovori sa SAD-om o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP)
  • pregovori o Sveobuhvatnom gospodarskom i trgovinskom sporazumu EU-a i Kanade (CETA)
  • pregovori o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Japana
  • pregovori o Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA) među 23 članice Svjetske trgovinske organizacije, uključujući EU.

Koje su koristi trgovinskih sporazuma?

Trgovina bi trebala koristiti svima, potrošačima, radnicima i poduzećima, a trebala bi omogućiti jednake prilike diljem država članica i regija EU-a.

Trgovinski sporazumi mogu imati mnoge koristi:

  • otvaranje novih tržišta za robu i usluge iz EU-a
  • povećanje mogućnosti za ulaganje i zaštitu ulaganja u duhu uzajamnosti i obostrane koristi
  • jeftiniju trgovinu uklanjanjem carinskih pristojbi i smanjenjem birokracije
  • bržu trgovinu olakšavanjem prolaska kroz carinu i uspostavljanjem zajedničkih pravila o tehničkim i sanitarnim normama
  • predvidljivije politike preuzimanjem zajedničke obveze u područjima koja utječu na trgovinu poput prava intelektualnog vlasništva, necarinskih prepreka trgovini, pravila tržišnog natjecanja i okvira za odluke o javnoj nabavi
  • podržavanje održivog razvoja poticanjem suradnje, transparentnosti i dijaloga s partnerima o socijalnim pitanjima i pitanjima u pogledu okoliša

Infografika – Trgovinski pregovori EU-a

Trgovinski pregovori EU-a

Osuvremenjivanje instrumenata trgovinske zaštite EU-a

Odbor stalnih predstavnika Vijeća (Coreper) postigao je dogovor o pregovaračkom stajalištu Vijeća u vezi s prijedlogom o osuvremenjivanju instrumenata trgovinske zaštite EU-a, njihovoj prvoj temeljitoj reviziji od 1995. Komisija je u travnju 2013. predstavila prijedlog o osuvremenjivanju postojećih instrumenata. Prijedlogom uredbe mijenjaju se trenutačne antidampinške i antisubvencijske uredbe kako bi se bolje odgovorilo na nepoštene trgovinske prakse. Cilj je proizvođače iz EU-a zaštititi od štete koju im nanosi nelojalna konkurencija, uz osiguravanje slobodne i poštene trgovine.

Koja je uloga Vijeća u trgovinskim pregovorima?

Trgovinska politika i bolja provedba sporazumâ EU-a zajednička su odgovornost Komisije, država članica i Europskog parlamenta.

Vijeće ima ključnu ulogu u postupku u kojem se oblikuje novi trgovinski sporazum: Ovlašćuje Komisiju za pregovore o novom trgovinskom sporazumu u ime EU-a u dokumentu koji se obično naziva „pregovarački mandat”. Vijeće u svojem ovlaštenju daje odgovarajuće pregovaračke smjernice, među ostalim ciljeve, opseg pregovora, moguće rokove.

Komisija potom u ime EU-a pregovara sa zemljom partnerom, u bliskoj suradnji s Vijećem i Europskim parlamentom. Redovito izvješćuje Vijeće i Parlament o tijeku pregovora. Komisija se tijekom pregovora savjetuje s Vijećem.

Kada se s partnerima postigne dogovor o tekstu sporazuma te se izrade nacrt i prijevod na svim službenim jezicima EU-a, Komisija Vijeću na donošenje podnosi formalne prijedloge.

Vijeće donosi odluku o potpisivanju nakon rasprava u Vijeću te nakon što pravnici lingvisti revidiraju tekst. Vijeće također odlučuje o tome treba li privremeno primijeniti sporazum u potpunosti ili djelomično, ako je sporazum mješovite naravi, odnosno ako su njime obuhvaćena ne samo područja nadležnosti EU-a već i pitanja nadležnosti država članica.

Stranke tada formalno potpisuju sporazum. Predsjedništvo Vijeća određuje osobu koja potpisuje sporazum u ime EU-a. Ako su sporazumom obuhvaćene teme mješovite odgovornosti (tj. obuhvaćena ne samo područja nadležnosti EU-a već i pitanja nadležnosti država članica), sve države članice također moraju potpisati sporazum.

Nakon potpisivanja Vijeće prosljeđuje sporazum zajedno s nacrtom odluke o sklapanju sporazuma Europskom parlamentu radi davanja suglasnosti.

Vijeće donosi odluku o sklapanju sporazuma tek nakon što dobije suglasnost Europskog parlamenta. Ako su sporazumom obuhvaćene teme mješovite odgovornosti, Vijeće ga može sklopiti tek nakon što ga ratificiraju sve države članice.

Više informacija o pojedinačnim trgovinskim sporazumima možete pronaći u bazi podataka Vijeća o sporazumima i konvencijama.