Govor predsjednika Donalda Tuska na svečanosti 60. obljetnice Ugovorâ iz Rima

Europsko vijeće
  • 25.3.2017.
  • 11:20
  • Govor
  • 154/17
  • Institucionalna pitanja
25.3.2017.
Kontakt za medije

Preben Aamann
glasnogovornik predsjednika Europskog vijeća
+32 22815150
+32 476850543

Rođen sam prije točno 60 godina, što znači da sam jednako star kao i Europska zajednica. Stoga mi dopustite da danas iznesem neke osobnije misli. Kao što znate, katkad je mjesto rođenja čak i važnije od datuma rođenja. Moje je mjesto rođenja grad Gdanjsk, koji su stotinama godina ustrajno gradili Poljaci i Nijemci, Nizozemci, Židovi, Škoti i Francuzi. U samo nekoliko dana 1945., također u ožujku, Hitler i Staljin uništili su moj rodni grad. Spaljen je do temelja.

Imao sam osam godina kad je Zajednica Ugovorom o spajanju osnovala jedinstveno vijeće i jedinstvenu komisiju, a cesta kojom sam svakog dana išao u školu i dalje je vodila kroz ruševine spaljenoga grada. Za mene Drugi svjetski rat nije ništa apstraktno.

U mojem je rodnom gradu 1980., godinu nakon prvih izbora za Europski parlament, rođen pokret solidarnosti Solidarność. Bio sam ondje u tom trenutku, u brodogradilištu u Gdanjsku, među radnicima koji su zajedno s Lechom Wałęsom imali hrabrosti na sav glas izreći istinu o našim snovima usprkos komunističkom režimu. Bili su to jednostavni snovi: o ljudskom dostojanstvu, slobodi i demokraciji. U to smo vrijeme svi gledali na Zapad, prema slobodnoj Europi koja se ujedinjavala, instinktivno osjećajući da je upravo to budućnost o kojoj smo sanjali. Iako su na nas poslani tenkovi i vojnici, ti su snovi nastavili živjeti.

Kada je Jedinstveni europski akt (početak jedinstvenog tržišta) 1987. stupio na snagu, u Poljskoj smo se pripremali za konačnu bitku. Solidarność je pobijedila, a nedugo zatim pao je i Berlinski zid. Otvorio nam se put prema Europi. Dvadesetak godina nakon toga, već kao poljski premijer, otvorio sam najsuvremeniji stadion u Europi, naravno, u mojem rodnom gradu, Gdanjsku. Gradu koji je tada u potpunosti nanovo izgrađen i koji je bio ljepši nego ikada prije. Moja je zemlja u to doba već osam godina bila članica Europske unije.

Danas podsjećam na taj kratak isječak iz povijesti samo zato da bismo svi bili svjesni toga da milijunima ljudi – a danas će ti milijuni prosvjedovati na ulicama naših glavnih gradova, u Rimu, Varšavi, čak i Londonu – smisao Europske unije nisu ni slogani, ni procedure, ni propisi. Naša je Unija jamstvo da sloboda, dostojanstvo, demokracija i neovisnost više nisu samo naši snovi, već naša svakodnevica.

Više od polovice života proživio sam iza Željezne zavjese, gdje je o tim vrijednostima bilo zabranjeno čak i sanjati. Da, tada je to zaista bila Europa „dviju brzina”. Zbog toga danas imam pravo glasno ponoviti ovu jednostavnu istinu: ništa nam u životu nije zajamčeno zauvijek, a izgradnja slobodnog svijeta zahtijeva vrijeme, velik trud i žrtvu. Zato je taj cilj ostvaren na tako malo mjesta na Zemlji. No mi smo ipak uspjeli. Takav je svijet vrlo lako uništiti. Potreban je samo jedan trenutak. Kao što se već jednom dogodilo, u mojem Gdanjsku.

Danas u Rimu obnavljamo jedinstveni savez slobodnih naroda koji su prije 60 godina započeli naši veliki prethodnici. Tada nisu raspravljali o višestrukim brzinama, nisu radili na izlazima, već su unatoč svim tragičnim okolnostima novije povijesti bezrezervno vjerovali u jedinstvo Europe. Bili su hrabri poput Kolumba kad su zakoračili u nepoznate vode kako bi otkrili Novi svijet.

Stoga mi odgovorite: zašto da danas izgubimo vjeru u cilj jedinstva? Samo zato što je ono postalo naša stvarnost? Ili zato što nam je dosadilo?

Europa će kao političko tijelo ili biti ujedinjena ili neće postojati. Samo ako je ujedinjena, Europa može biti suverena u odnosu na ostatak svijeta. A samo suverena Europa jamči neovisnost svojih naroda i slobodu svojih građana. Jedinstvo Europe nije birokratski model. Ono je niz zajedničkih vrijednosti i demokratskih standarda. Danas nije dovoljno pozivati na jedinstvo i prosvjedovati protiv višestrukih brzina. Mnogo je važnije da svi poštujemo naša zajednička pravila, kao što su ljudska prava i građanske slobode, sloboda govora i okupljanja, sustavi provjera i ravnoteža te vladavina prava. To je istinski temelj našeg jedinstva.

Unija nakon Rima trebala bi – i više nego prije – biti Unija zajedničkih načela, Unija vanjskog suvereniteta, Unija političkog jedinstva. Dokažite danas da ste čelnici Europe, da vam je stalo do ove goleme baštine koju smo naslijedili od junaka europske integracije otprije 60 godina. Hvala.