Schumanova deklaracija
Rođenje EU-a
Temelji Europske unije kakvu poznajemo utvrđeni su 9. svibnja 1950. u izvanrednoj deklaraciji zasnovanoj na dvama osnovnim načelima: miru i solidarnosti.
Europa nakon rata
Europske zemlje 1950. polako su se oporavljale od ljudskih stradanja i gospodarskog kraha uslijed Drugog svjetskog rata, u sjeni obnovljenih globalnih napetosti izazvanih hladnim ratom.
Dijete u ruševinama crkve sv. Kazimira u Varšavi, 1945.
Dijete u ruševinama crkve sv. Kazimira u Varšavi, 1945.
Skupina europskih političara, od kojih je većina doživjela razaranja prouzročena dvama svjetskim ratovima, dijelila je viziju ujedinjene Europe koja bi spriječila buduće sukobe među europskim zemljama. Ti su političari kasnije postali poznati kao utemeljitelji Europske unije.
Njihova je vizija bila da europske zemlje udruže strateške resurse kako bi rat između povijesnih protivnika, poput Francuske i Njemačke, bio „ne samo nezamisliv, nego i materijalno nemoguć”.
„Objedinjavanje proizvodnje ugljena i čelika ... promijenit će sudbinu onih regija koje su se dugo bavile proizvodnjom oružja, a čije su najčešće žrtve bile one same.”
Mir i solidarnost
Unija ugljena i čelika bila je u središtu te vizije ujedinjene Europe. Teška industrija koja se temelji na ugljenu i čeliku prethodno je bila u nadležnosti suverenih država i bila je ključna za ratovanje.
Uvjerene da će spajanje njihovih gospodarskih interesa spriječiti kartele i monopole te povećati životni standard, vlade Francuske, Zapadne Njemačke, Italije, Nizozemske, Belgije i Luksemburga napravile su povijesni korak prema ujedinjenoj Europi.
Od boraca pokreta otpora do odvjetnika i parlamentaraca, pioniri EU-a bili su raznolika skupina ljudi koji su vjerovali u iste ideale: mirnu, ujedinjenu i prosperitetnu Europu.
Spomenik „Hommage aux Pères fondateurs de l'Europe” ispred kuće Roberta Schumana. Kipovi predstavljaju četiri osnivača Europe: Alcidea de Gasperija, Roberta Schumana, Jeana Monneta i Konrada Adenauera.
Spomenik „Hommage aux Pères fondateurs de l'Europe” ispred kuće Roberta Schumana. Kipovi predstavljaju četiri osnivača Europe: Alcidea de Gasperija, Roberta Schumana, Jeana Monneta i Konrada Adenauera.
Francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman 9. svibnja 1950. najavio je, u dokumentu koji će postati poznat kao Schumanova deklaracija, osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik pod nadzorom zajedničkog Visokog povjerenstva.
„Svjetski mir ne može se očuvati ukoliko se ne ulažu kreativni napori razmjerni opasnostima koje ga ugrožavaju.”
Ujedinjena Europa
Nakon Schumanove deklaracije 18. travnja 1951. u Parizu je potpisan Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik. Nakon što su ga ratificirale Belgija, Savezna Republika Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska („šestorka”), ugovor je stupio na snagu 23. srpnja 1952.
Njime je predviđeno osnivanje prve nadnacionalne europske organizacije, Europske zajednice za ugljen i čelik. Iako je neposredni cilj tog prvog ugovora bio uspostaviti zajedničko tržište za ugljen i čelik, njime se također željelo postaviti temelje gospodarske zajednice koja bi postupno postala politička unija.
Ugovorom su uspostavljeni Visoko tijelo, Zajednička skupština, Posebno vijeće ministara i Sud, koji će postati institucije današnje Europske unije: Komisija, Parlament, Vijeće i Sud.
Konferencija u Messini, na kojoj su sudjelovali ministri vanjskih poslova šest država članica Europske zajednice za ugljen i čelik.
Konferencija u Messini, na kojoj su sudjelovali ministri vanjskih poslova šest država članica Europske zajednice za ugljen i čelik.
Na konferenciji održanoj u Messini (Italija) 1. i 2. lipnja 1955. razvijen je koncept zajedničkog europskog tržišta.
Dvije godine kasnije taj će se koncept ugraditi u Ugovore iz Rima, koji su nazvani po gradu u kojem ih je „šestorka” potpisala 25. ožujka 1957. Stupili su na snagu 1. siječnja 1958.
Svečanost potpisivanja ugovora u „Palazzo dei Conservatori” na Kapitolu u Rimu.
Svečanost potpisivanja ugovora u „Palazzo dei Conservatori” na Kapitolu u Rimu.
„Ujedinjena Europa nije ostvarena, imali smo rat. Europa se neće stvoriti odjednom ili prema jedinstvenom planu: izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti istinsku solidarnost.”
Robert Schuman: otac Europe
Robert Schuman, začetnik deklaracije, bio je Nijemac po rođenju, ali je 1919. postao francuski državljanin, nakon što je regija Alsace-Lorraine vraćena Francuskoj.
Na početku Drugog svjetskog rata Schuman je bio niži ministar u francuskoj vladi.
Tijekom rata aktivno je sudjelovao u francuskom pokretu otpora i bio je zarobljen. Za dlaku je izbjegao deportaciju u koncentracijski logor Dachau, a sljedeće se tri godine skrivao u Francuskoj.
Nakon rata vratio se u nacionalnu politiku te je bio imenovan na niz najviših položaja: prvo je bio ministar financija, zatim premijer 1947., ministar vanjskih poslova od 1948. do 1952. te naposljetku ministar pravosuđa 1955. i 1956.
Kao francuski ministar vanjskih poslova u svojem je ministarstvu nadzirao pripremu deklaracije, koju su sastavili Paul Reuter, Bernard Clappier, Jean Monnet, Pierre Uri i Etienne Hirsch.
Nastojanja Roberta Schumana da stvori ujedinjenu Europu nisu stala samo na Europskoj zajednici za ugljen i čelik.
1958. postao je prvi predsjednik institucije iz koje je nastao današnji Europski parlament.
Nakon što je napustio dužnost, Parlament mu je dodijelio titulu „oca Europe”.
Dan Europe
Zbog važnosti Schumanove deklaracije usvojene 9. svibnja 1950. taj je datum proglašen Danom Europe.
U čast Schumanova vizionarskog rada na ostvarenju ujedinjene Europe, po njemu je nazvano područje u Bruxellesu u kojem se nalaze sjedišta nekoliko institucija Europske unije.
Izvori
Njemački grad, Drugi svjetski rat: nepoznati autor
Dijete u ruševinama crkve sv. Kazimira: putem wikimedia, nepoznati autor, u javnoj domeni
Ostale fotografije: autorsko pravo Europska unija
Posljednji put ažurirano 24 travnja 2025
Built with Shorthand