Jednoglasno donošenje odluka

Vijeće mora odlučivati jednoglasno o nizu pitanja koje države članice smatraju osjetljivima. Na primjer:

• zajednička vanjska i sigurnosna politika (s izuzetkom određenih jasno definiranih slučajeva koji zahtijevaju kvalificiranu većinu, npr. imenovanja posebnog predstavnika)
• građanstvo (davanje novih prava građanima EU-a)
• članstvo u EU-u
• usklađivanje nacionalnog zakonodavstva o neizravnom oporezivanju
• financije EU-a (vlastita sredstva, višegodišnji financijski okvir)
• neke odredbe u području pravosuđa i unutarnjih poslova (europski javni tužitelj, obiteljsko pravo, operativna policijska suradnja, itd.)
• usklađivanje nacionalnog zakonodavstva u području socijalne sigurnosti i socijalne zaštite.

Osim toga, Vijeće mora odlučivati jednoglasno o odstupanju od prijedloga Komisije kad Komisija nije u mogućnosti složiti se s predloženim izmjenama njezina prijedloga. To se pravilo ne primjenjuje na akte koje Vijeće mora donijeti na preporuku Komisije, npr. na akte u području gospodarske koordinacije.

Pri jednoglasnom odlučivanju suzdržanost ne onemogućava donošenje odluke.