Uloga Vijeća u donošenju odluka EU-a

Ključan akter u donošenju odluka EU-a

Vijeće EU-a jedna je od tri glavne institucije EU-a uključene u postupak donošenja odluka EU-a.

Vijeće Europske unije predstavlja vlade zemalja EU-a

Uloga: suzakonodavac

Europski parlament predstavlja građane i građanke EU-a

Uloga: suzakonodavac

Europska komisija zastupa opće interese EU-a

Uloga: izvršno tijelo s pravom inicijative

U većini slučajeva Vijeće i Europski parlament zajedno, kao suzakonodavci, odlučuju o prijedlozima Europske komisije. Uz to što dijeli zakonodavnu ulogu, u nekim slučajevima i za neke teme Vijeće je glavni donositelj odluka.

Zbog toga je Vijeće ključan akter u oblikovanju politika i zakonodavstva na razini EU-a.

Dva glavna zakonodavna postupka

Za donošenje zakonodavnih akata EU-a primjenjuju se dva glavna postupka. Razlikuju se po ulozi koju Vijeće u njima preuzima, kao i slučajevima u kojima se primjenjuju.

Redovni zakonodavni postupak

Vijeće postiže dogovor o zakonodavnim aktima s Europskim parlamentom. Taj se postupak primjenjuje na većinu područja politika i obuhvaća 95 % zakonodavstva EU-a.

Posebni zakonodavni postupak

Vijeće donosi odluku, no prije toga mora se savjetovati s Europskim parlamentom ili dobiti njegovu suglasnost. Taj se postupak primjenjuje u posebnim slučajevima, kao što je pravo tržišnog natjecanja.

Redovni zakonodavni postupak: Vijeće odlučuje zajedno s Europskim parlamentom

U okviru redovnog zakonodavnog postupka Vijeće i Europski parlament pregovaraju o zakonodavstvu EU-a i zajedno ga donose, odnosno imaju ulogu suzakonodavaca.

Tim se postupkom donosi oko 95 % zakonodavnih akata EU-a (u više od 80 područja politika).

Posebni zakonodavni postupak: Vijeće kao glavni donositelj odluka

U nekim posebnim slučajevima Vijeće je glavni donositelj odluka i obično odlučuje na temelju prijedloga Komisije. Parlament tada ne djeluje kao suzakonodavac, ali se mora provesti savjetovanje s njim ili on mora dati svoju suglasnost.

Radi se o, primjerice, izuzećima u vezi s jedinstvenim tržištem, pravu tržišnog natjecanja i mjerama za suzbijanje diskriminacije.

Poseban slučaj: donošenje proračuna EU-a

Dugoročni proračun i godišnji proračun EU-a donose se u skladu s posebnim postupcima.

Donošenje dugoročnog proračuna EU-a

Dugoročni proračun EU-a, poznat kao višegodišnji financijski okvir (VFO), donosi se u okviru posebnih zakonodavnih postupaka:

• uredbe o VFO-u, kojom se utvrđuju maksimalni iznosi koje EU može potrošiti za različita područja politika, a koju donosi Vijeće nakon što dobije suglasnost Europskog parlamenta
• odluke o vlastitim sredstvima, kojom se utvrđuje način financiranja proračuna EU-a, a koju donosi Vijeće nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.

Europsko vijeće također sudjeluje u tome. U skladu sa svojom ulogom na temelju Ugovorâ EU-a ono pruža političke smjernice o glavnim prioritetima dugoročnog proračuna nakon čega taj proračun finalizira Vijeće EU-a.

Donošenje godišnjeg proračuna EU-a

Godišnji proračun EU-a donosi se u skladu s posebnim postupkom. Europska komisija predlaže nacrt proračuna. Potom ga Vijeće i Europski parlament razmatraju i ravnopravno o njemu odlučuju. Moraju postići dogovor o istom tekstu.

Ako ne mogu postići dogovor, Komisija mora predstaviti novi nacrt proračuna.

Drugi postupci

Uloga Vijeća u provedbenim i delegiranim aktima

Nakon što se zakonodavni akt EU-a donese, može ga biti potrebno dopuniti kako bi se u obzir uzele promjene ili mogu biti potrebna dodatna pravila kako bi se osigurala njegova pravilna provedba. U tu svrhu Vijeće i Parlament mogu ovlastiti Komisiju za donošenje delegiranih ili provedbenih akata.

U posebnim slučajevima za donošenje provedbenih akata odgovorno je Vijeće, a ne Komisija.

Zaključci i rezolucije Vijeća

Vijeće ne donosi samo zakonodavne akte, nego i dokumente kao što su zaključci i rezolucije, koji nisu pravno obvezujući. Ti dokumenti služe za izražavanje političkog stajališta ili pružanje smjernica o određenim pitanjima iz različitih područja politika EU-a.

Međunarodni sporazumi

Vijeće ima središnju ulogu u pregovorima i sklapanju međunarodnih sporazuma. Uključeno je u sve faze postupka, od davanja mandata pregovaraču (u pravilu Komisiji) preko odobravanja potpisivanja sporazuma u ime EU-a do donošenja konačne odluke o suglasnosti EU-a da preuzme obveze koje proizlaze iz tog sporazuma.

Također pogledajte