Kronologija: Povijest

Francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman najavio je osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik pod nadzorom zajedničkog Visokog tijela. Time su položeni temelji za Europsku uniju, zasnovanu na dvama osnovnim načelima: miru i solidarnosti.

• Schumanova deklaracija (informativna priča)

Pariškim ugovorom osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ), čime je stvoreno zajedničko tržište za ugljen i čelik. To je smanjilo nepovjerenje i napetosti između susjednih europskih zemalja nakon Drugog svjetskog rata. Ugovor o EZUČ-u, koji je istekao 2002., prvi je osnivački ugovor Europske zajednice.

Rimskim ugovorima osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). Prvi sastanak Vijeća EEZ-a održan je 25. siječnja 1958. pod predsjedanjem belgijskog ministra vanjskih poslova Victora Larocka.

Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina pridružile su se Europskim zajednicama, čime se broj država članica povećao na devet.

Nakon sastanka na vrhu u Kopenhagenu u prosincu 1973. na kojem je određeno da se sastanci na vrhu održavaju kad god se ukaže potreba, na pariškom sastanku na vrhu u prosincu 1974., čiji je domaćin bio predsjednik Valéry Giscard d’Estaing, osnovano je Europsko vijeće. Osnovano je s namjerom da se uspostavi neslužbeni forum za raspravu među šefovima država ili vlada.

• European Council: 50 years of working together (English version)

Europsko vijeće prvi se put sastalo u ožujku 1975. u Dublinu.

• Europsko vijeće – Dublin, 10. i 11. ožujka 1975.

Nakon ulaska Grčke broj članica EU-a narastao je na dvoznamenkasti broj.

Schengenski sporazum o ukidanju graničnih kontrola potpisale su Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg i Nizozemska u Schengenu (Luksemburg).

Schengenskim sporazumom postupno su omogućena putovanja bez provjere putovnica na unutarnjim granicama. Provedba Schengenskog sporazuma počinje kasnije, 1995. godine.

Europsko vijeće formalno je uvelo zastavu kao službeni logotip Europskih zajednica.

Europsko vijeće postiglo je politički dogovor kojim je omogućeno usvajanje Jedinstvenog europskog akta.

• Europsko vijeće – Luxembourg, 2. i 3. prosinca 1985.

Španjolska i Portugal pridružile su se EU-u, čime se broj članica Europskih zajednica povećao na dvanaest.

Jedinstvenim europskim aktom (JEA) uspostavljeno je unutarnje tržište koje omogućuje slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala. Njime je pokrenuta suradnja u vanjskoj politici i proširena upotreba glasovanja kvalificiranom većinom za donošenje odluka u Vijeću.

• Proces donošenja odluka u Vijeću

Jedinstvenim europskim aktom Europsko vijeće ujedno je dobilo pravnu osnovu, čime su formalizirani sastanci šefova država ili vlada.

Europsko vijeće u Edinburghu 1992. pokrenulo je javne rasprave kao praksu koja je znatno proširena tijekom narednih godina, a u najnovije vrijeme Ugovorom iz Lisabona.

Javne rasprave i vijećanja Vijeća danas se mogu pratiti na njegovim internetskim stranicama.

• Gledajte rasprave i vijećanja uživo

Ugovor iz Maastrichta stupa na snagu te na proširenom stupu „Zajednice” nastaje Europska unija. Tako je stvorena ekonomska i monetarna unija i postavljena su dva nova stupa: zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP) te suradnja u području pravosuđa i unutarnjih poslova (PUP).

Europsko vijeće Ugovorom iz Maastrichta steklo je formalan status, određen kao davanje poticaja i pružanje općih političkih smjernica za razvoj EU-a.

Ugovorom iz Maastrichta također je započet put prema euru te je uspostavljena zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP).

• Kako je Maastricht promijenio Europu (priča u slikama)

Austrija, Finska i Švedska ulaze u EU. Petnaest članica sada obuhvaća gotovo cijelu zapadnu Europu.

Od 1996. Europsko vijeće sastaje se najmanje četiri puta godišnje. Prije toga bila su obavezna samo dva sastanka na godinu.

Europsko vijeće podržalo je osnivanje Euroskupine, neformalnog tijela koje okuplja ministre financija zemalja koje kao valutu upotrebljavaju euro. Prvi sastanak Euroskupine održan je 4. lipnja 1998. u dvorcu Senningen u Luksemburgu.

• Euroskupina

Ugovorom iz Amsterdama uspostavljeno je područje slobode, sigurnosti i pravde te je Schengenski sporazum integriran u pravo EU-a. Tim ugovorom izmijenjena je uloga glavnog tajnika Vijeća koji postaje i visoki predstavnik za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

Euro je pušten u optjecaj 1. siječnja 2002. u obliku novčanica i kovanica i zamijenio je nacionalne valute.

Ugovorom iz Nice uvedena je reforma institucija EU-a kao priprema za buduću proširenu Europsku uniju s 27 država članica. Vijeće je reformirano kako bi se proširila upotreba glasovanja kvalificiranom većinom i kako bi se uvelo načelo pojačane suradnje među državama članicama.

Od listopada 2003. svi službeni sastanci Europskog vijeća održavaju se u Bruxellesu.

U 22. izjavi iz Ugovora iz Nice navodi se da će se svi sastanci Europskog vijeća održavati u Bruxellesu kada EU bude imao 18 država članica.

Deset novih država zajedno je ušlo u EU: Češka, Estonija, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija. To je najveće pojedinačno proširenje EU-a u odnosu na broj ljudi i zemalja.

EU sada ima 25 država članica.

Bugarska i Rumunjska postaju članice EU-a, čime je broj država članica porastao na 27.

Na neformalnom sastanku u Bruxellesu 19. studenoga 2009. šefovi država i vlada EU-a jednoglasno su imenovali Hermana Van Rompuya prvim stalnim predsjednikom Europskog vijeća.

• Izjava Hermana Van Rompuya

Ugovor iz Lisabona stupa na snagu te se njime reformira struktura i način funkcioniranja EU-a.

Njime se proširuje upotreba glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću.

Europsko vijeće postaje punopravna institucija s vlastitim predsjednikom. Dotad je Europsko vijeće bilo neformalno tijelo, a funkcija čelnika Europskog vijeća bila je neslužbena. Obnašao ju je šef države ili vlade države članice koja je bila na čelu rotirajućeg predsjedništva Vijeća EU-a.

• Uloga predsjednika Europskog vijeća
• Ugovor iz Lisabona: oblikovanje EU-a kakvog poznajemo (priča u slikama)

Sastankom Europskog vijeća posljednji put predsjeda predsjednik države ili vlade države članice koja obnaša dužnost rotirajućeg predsjedništva Vijeća.

Sastankom Europskog vijeća u prosincu 2009. predsjedao je predsjednik vlade Švedske Fredrik Reinfeldt.

• Zaključci Europskog vijeća – Bruxelles, 10. i 11. prosinca 2009.

Na sastanku Europskog vijeća 1. i 2. ožujka 2012. 25 europskih čelnika potpisalo je Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji (TSCG).

Ugovor je stupio na snagu 1. siječnja 2013., a njime je formaliziran sastanak na vrhu država europodručja. Organizacija sastanaka na vrhu država europodručja i uloga njegova predsjednika utvrđeni su u članku 12. Ugovora.

• Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju (TSCG)

Herman Van Rompuy izabran je na drugi mandat za predsjednika Europskog vijeća od 1. lipnja 2012. do 30. studenoga 2014.

Europskoj uniji dodijeljena je Nobelova nagrada za mir za 2012. za promicanje mira, pomirenja, demokracije i ljudskih prava u Europi.

Prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir EU-u Norveški odbor za dodjelu Nobelove nagrade obrazložio je kako je njegova odluka utemeljena na stabilizirajućoj ulozi EU-a kojom se doprinijelo da se veći dio Europe iz kontinenta rata pretvori u kontinent mira.

Hrvatska je postala druga zemlja bivše Jugoslavije, nakon Slovenije, koja se pridružila EU-u.

EU sada ima 28 država članica.

Donald Tusk zamijenio je Hermana Van Rompuya na mjestu predsjednika Europskog vijeća. Mandat mu traje od 1. prosinca 2014. do 31. svibnja 2017.

• Izjava predsjednika Tuska na svečanosti preuzimanja, 1. prosinca 2014.
• Biografija predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska

Donald Tusk ponovno je izabran za predsjednika Europskog vijeća na drugi mandat od dvije i pol godine, od 1. lipnja 2017. do 30. studenoga 2019.

• Donald Tusk ponovno izabran za predsjednika Europskog vijeća (priopćenje za medije, 9.3.2017.)

Nakon referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini 23. lipnja 2016., na kojem su njezini građani i građanke izglasali izlazak iz Europske unije, Ujedinjena Kraljevina službeno je obavijestila Europsko vijeće o svojoj namjeri izlaska iz EU-a.

Europsko vijeće donijelo je izjavu o toj obavijesti Ujedinjene Kraljevine.

Žalimo zbog činjenice da će Ujedinjena Kraljevina napustiti Europsku uniju, ali spremni smo za proces koji ćemo sada morati slijediti. (...) Unija će u tim pregovorima djelovati jedinstveno i čuvati svoje interese. Naš najvažniji prioritet bit će da u najvećoj mogućoj mjeri smanjimo nesigurnost koju je odluka Ujedinjene Kraljevine uzrokovala među našim građanima, poduzećima i državama članicama.

Europsko vijeće, 29. ožujka 2017.

• Obavijest na temelju članka 50., 29. ožujka 2017.
• Odnosi EU-a i Ujedinjene Kraljevine (osnovne informacije)

Charles Michel zamijenio je Donalda Tuska na mjestu predsjednika Europskog vijeća. Mandat mu traje od 1. prosinca 2019. do 31. svibnja 2022.

• Govor predsjednika Charlesa Michela na svečanosti preuzimanja dužnosti od dosadašnjeg predsjednika Donalda Tuska

Slijedom nacionalnog referenduma provedenoga 23. lipnja 2016. i nakon što su u siječnju 2020. obje strane ratificirale sporazum o povlačenju, Ujedinjena Kraljevina napušta Europsku uniju.

Charles Michel ponovno je izabran za predsjednika Europskog vijeća na drugi mandat od dvije i pol godine, od 1. lipnja 2022. do 30. studenoga 2024.

• Charles Michel ponovno izabran za predsjednika Europskog vijeća (priopćenje za medije, 24. ožujka 2022.)

António Costa zamijenio je Charlesa Michela na mjestu predsjednika Europskog vijeća. Mandat mu traje od 1. prosinca 2024. do 31. svibnja 2027.

• Govor predsjednika Antónija Coste na svečanosti preuzimanja dužnosti od dosadašnjeg predsjednika Charlesa Michela