Zaključci Vijeća o pristupu EU-a prisilnom raseljavanju i razvoju

1. Više od 60 milijuna ljudi u svijetu – izbjeglica i interno raseljenih osoba – prisilno je raseljeno radi sukoba, nasilja i kršenja ljudskih prava. U svjetlu globalne izbjegličke i migracijske krize koja utječe i na Europu, za Vijeće to predstavlja važan razlog za zabrinutost. Klimatske promjene, prirodne katastrofe i katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem, kao i nedostatak razvojnih mogućnosti ili sigurnosti ljudi predstavljaju dodatne izazove u tom pogledu. Vijeće podsjeća da 86 % izbjeglica u svijetu živi u regijama u razvoju i da su najmanje razvijene zemlje domaćini 25 % ukupnog svjetskog broja izbjeglica. Vijeće ponovno naglašava svoju predanost radu na mirnim rješenjima sukoba i trajnim i dostojanstvenim rješenjima za izbjeglice i interno raseljene osobe, među ostalim njihov siguran dobrovoljan povratak, kao i važnost sprečavanja i izgradnje kapaciteta kao temelja otpornosti.

2. Vijeće podsjeća na svoje zaključke (19. srpnja 2013.) o dijalogu na visokoj razini o migracijama i razvoju iz 2013. i o širenju veze između razvoja i migracija[1] , kao i na svoje zaključke iz prosinca 2014. o migracijama u razvojnoj suradnji EU-a[2] u kojima se traži „usklađen i koordinirani razvojni pristup prema izbjeglicama i interno raseljenim osobama i osiguravanje odgovarajuće financijske intervencije.” Taj zahtjev ponovno je potvrđen tijekom sastanka Vijeća 26. svibnja 2015.

3. Vijeće naglašava potrebu za poduzimanjem hitnog i odlučnog djelovanja u okviru politika u rješavanju situacija dugotrajnog raseljavanja te stoga pozdravlja Komunikaciju Komisije pod naslovom „Živjeti dostojanstveno: od ovisnosti o pomoći do samostalnosti. Prisilno raseljavanje i razvoj”.

4. Vijeće potvrđuje da prisilno raseljavanje ima ozbiljan učinak ne samo na raseljene pojedince i njihove obitelji, već i na zemlje domaćine i zajednice. Samo humanitarnim sustavom ne mogu se riješiti rastuće i nove potrebe prisilno raseljenih osoba te zemalja i zajednica koje su im domaćini, posebno zbog sve većeg broja dugotrajnih kriza. Prisilno raseljavanje jest politički, razvojni i gospodarski izazov te izazov za ljudska prava i sigurnost, pogoršano krijumčarenjem, trgovanjem ljudima i iskorištavanjem. Njime bi se trebalo baviti iz perspektive koja se temelji na potrebama, uz pomoć pristupa temeljenoga na pravima kojime su obuhvaćena sva ljudska prava, putem dugoročne razvojne potpore kojom se razvojne aktere, među ostalim lokalne, u pravilu uključuje u ranim fazama, kad je to moguće, i tijekom cijele krize, čime se koordinirano i usklađeno nadopunjuje humanitarni pristup, uz potporu političkog dijaloga. Cilj bi trebao biti rad na održivim globalnim i lokalnim rješenjima za raseljene osobe rješavanjem temeljnih uzroka i borbom protiv dugotrajne prirode prisilnog iseljavanja, poboljšanje njihovih života i prijelaz iz ovisnosti o pomoći do samodostatnosti. S druge strane, zemlje domaćini i zajednice trebali bi primati odgovarajuću i dugotrajnu potporu uz ostvarivanje najveće moguće koristi koju raseljene osobe mogu donijeti. Snažnijom strateškom i operativnom povezanošću između razvojnih i humanitarnih pristupa trebalo bi se nastojati uspostaviti okvir za široka partnerstva kojima se poboljšava zaštita i stvaraju trajne društvene i gospodarske mogućnosti, uključujući obrazovanje na svim razinama, za prisilno raseljene osobe i njihove zajednice domaćine, uzimajući u obzir prioritete, financijske okolnosti i potrebe zemalja i zajednica koje su domaćini prisilno raseljenim osobama.

Usklađen pristup prisilnom raseljavanju koji se temelji na razvoju

5. Vijeće pozdravlja pristup i vodeća načela, u kojima se prepoznaje potencijal izbjeglica i interno raseljenih osoba da aktivno doprinose gospodarstvu i društvu zemalja domaćina i zajednica domaćina te da sudjeluju u njima dok ne bude moguć siguran povratak. Vijeće smatra da bi vladama domaćinima trebalo pružiti potporu u donošenju i provedbi nacionalnih pravnih sustava i politika koje su u skladu s međunarodnim standardima i kojima se potiče samodostatnost raseljenih osoba, čime se štite njihova prava i ljudsko dostojanstvo. EU će zajedno s vladama domaćinima i lokalnim vlastima raditi na postupnoj provedbi planova i politika za društveno-gospodarsku uključenost prisilno raseljenih osoba, u okviru lokalnih i nacionalnih razvojnih planova. Pristup tržištima rada, obrazovanju i uslugama od ključne su važnosti u tom pogledu. Taj rad trebao bi se temeljiti na partnerstvima sa svim razvojnim akterima, uključujući dijaspore. Sudjelovanje lokalnog civilnog društva i privatnog sektora, npr. javno-privatnim partnerstvima, ključno je za pružanje prijeko potrebnih usluga i mogućnosti za zapošljavanje, poslovanje te ulaganje i za prisilno raseljene osobe i za njihove zemlje domaćine. Te napore trebalo bi poduprijeti solidarnošću, lokalnom odgovornošću, održivošću i poštovanjem ljudskih prava te bi trebali počivati na konkretnim gospodarskim i društvenim dokazima o svim učincima i implikacijama prihvata izbjeglica i interno raseljenih osoba.

6. Vijeće je predano sustavnom uključivanju prisilno raseljenih osoba i njihovih zajednica domaćina u sveobuhvatno oblikovanje, programiranje i provedbu međunarodne suradnje i intervencija pomoći, te na isto poziva i EU i njegove države članice kao i međunarodne aktere. Intervencije radi pružanja potpore održivim rješenjima moraju biti prilagođene situaciji i njima se moraju rješavati specifične potrebe i slabosti prisilno raseljenih osoba, osim pravnog statusa. Rano uključivanje i bliska koordinacija političkih i razvojnih aktera na samom početku krize trebali bi biti pravilo, kako bi se nadopunile intervencije humanitarnih aktera u hitnim situacijama i intervencije u pogledu ranog oporavka te kako bi se nadovezalo na njih, uz puno poštovanje međunarodnog humanitarnog prava, prava izbjeglica i prava o ljudskim pravima. To je u skladu s preuzetom obvezom „da se nikoga ne zanemari” sadržanom u Programu održivog razvoja do 2030. osnaživanjem najranjivijih, uključujući izbjeglice i interno raseljene osobe. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti ženama, mladima i djeci, kao i ranjivim kategorijama koje uključuju osobe s invaliditetom. U tom pogledu, obrazovanje je od ključne važnosti kao dio dugoročne perspektive.

7. Vijeće potvrđuje da su čvrsti dokazi, zajedničke procjene razvoja i humanitarne situacije, pouzdani podaci i sveobuhvatna analiza izbjegličkih i migrantskih tokova, uključujući i utjecaj na zajednice domaćine, ključni za utvrđivanje politika koje se temelje na dokazima i usmjerene su na rezultate. Kako bi se to poboljšalo, službe Komisije i države članice zajedno će surađivati sa svim relevantnim akterima.

8. Cilj usklađenijeg pristupa jest pojačati primjerenost, učinkovitost i isplativost pomoći EU-a koja se pruža u situacijama dugotrajnog raseljavanja – čime se na koordiniran način nadopunjuje humanitarna pomoć kako bi se zadovoljile akutne i srednjoročne potrebe i primjenjuju razvojni pristupi koji uključuju dugoročne perspektive i kojima se čuva dostojanstvo i potiče samodostatnost raseljenih osoba i otpornost zajednica domaćina i zemalja domaćina, uz istodobno puno poštovanje humanitarnih načela kao temelja humanitarne pomoći.

Sljedeći koraci i daljnje postupanje

9. Vijeće potvrđuje da se, kao dio Europskog migracijskog programa, razvijaju važni novi programski alati i alati financiranja kojima se izravna pomoć povezuje sa srednjoročnom i dugoročnom potporom i za raseljene osobe i za njihove domaćine. Ti alati, uz ostale namjenske uzajamne fondove EU-a, uključuju Instrument za izbjeglice u Turskoj, buduće paktove sa zemljama domaćinima, kao što su Jordan i Libanon, i regionalne programe razvoja i zaštite na Bliskom istoku, Rogu Afrike i u sjevernoj Africi. U tom kontekstu Vijeće sa zadovoljstvom očekuje predstojeće revizije, među ostalim financijskih instrumenata, za usmjeravanje programiranja EU-a, kako bi se bolje i na odgovarajući način rješavali temeljni uzroci i kako bi se unaprijedile dugoročne perspektive zajednica domaćina, izbjeglica, interno raseljenih osoba i dobrovoljnih povratnika. U tu svrhu Vijeće poziva službe Komisije i ESVD da ojačaju suradnju sa zemljama partnerima u provedbi relevantnih programa, u skladu s međunarodnim sporazumima.

10. EU je predan pružanju okvira politike za učinkovitiji, dostojanstven odgovor na globalno prisilno raseljavanje koji je prilagođen situaciji, kao i maksimalnom povećanju učinka potpore EU-a izbjeglicama i interno raseljenim osobama, u skladu s Europskim migracijskim programom, uz poseban naglasak na dugotrajnom raseljavanju kao dugoročnom razvojnom izazovu. Borba protiv nasilja nad ženama trebala bi biti prioritet. Napori bi se trebali nadovezivati na ono što zemlje domaćini, međunarodne organizacije i civilno društvo već čine kako bi se ponudio objedinjeni paket mjera: obrazovanje, temeljne usluge, životni uvjeti, dostojne mogućnosti za rad, instrumenti privatnog sektora, trgovina i posebna pažnja posvećena zaštiti, posebice djece, i punom sudjelovanju raseljenih osoba uz osobitu pažnju za najranjivije grupe. To će zahtijevati znatne napore EU-a i punu suradnju dotičnih zemalja, ali to su uvjeti u čijem stvaranju EU i države članice uz potporu međunarodnih financijskih institucija, među ostalim Europske investicijske banke, mogu pomoći inovativnom i učinkovitom razvojnom suradnjom, gospodarskom pomoći i ulaganjem u infrastrukturu i poduzeća, kao i političkim dijalogom i djelovanjem.

11. Vijeće pozdravlja Svjetski humanitarni sastanak na vrhu koji se održava u svibnju 2016. pod vodstvom UN-a, uključujući Program za čovječanstvo predstavljen u izvješću glavnog tajnika UN-a, te sastanak na visokoj razini Opće skupštine UN-a o izbjeglicama i migrantima koji će se održati u rujnu 2016. kao priliku za političke, razvojne i humanitarne aktere da se obvežu usklađenijem i holističkom globalnom pristupu prisilnom raseljavanju, u sklopu šireg migracijskog programa.

12. Vijeće poziva službe Komisije, ESVD i države članice da provedu novi okvir politike za prisilno raseljavanje poduzimanjem potrebnih političkih, pravnih i financijskih koraka i koraka u pogledu politika, te da pruže konkretno djelovanje i daljnje djelovanje usmjereno na rezultate. Vijeće također poziva službe Komisije i ESVD da redovito izvješćuju Vijeće, počevši od 2016., o poduzetim mjerama i trenutačnom stanju provedbe te da promiču daljnji angažman dionika.

---

[1] 12415/13.

[2] 16901/14.