EU pristupio međunarodnom sporazumu o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla

EU pristupa Ženevskom aktu Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla („Ženevski akt”). Vijeće je danas donijelo odluku kojom se odobrava pristupanje EU-a Ženevskom aktu i uredbu kojom se utvrđuju pravila o ostvarivanju prava EU-a (i ispunjavanju njegovih obveza) u skladu sa Ženevskim aktom.

Ženevski akt ugovor je kojim upravlja Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO). Njime se proširuje područje primjene Lisabonskog sporazuma za zaštitu oznaka izvornosti i njihovu međunarodnu registraciju („Lisabonski sporazum”) kako bi se obuhvatile ne samo oznake izvornosti nego i oznake zemljopisnog podrijetla. Osim toga, njime se međunarodnim organizacijama, kao što je EU, omogućuje da postanu ugovorne stranke.

Svaka ugovorna stranka Ženevskog akta ima obvezu na svojem području štititi oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla proizvoda s podrijetlom iz drugih ugovornih stranaka.

EU ima isključivu nadležnost za područja obuhvaćena Ženevskim aktom. Kako bi se osiguralo učinkovito sudjelovanje EU-a u okviru tijela za donošenje odluka koja su uspostavljena Ženevskim aktom, države članice također mogu pristupiti Ženevskom aktu uz EU. Države članice koje su bile stranke Lisabonskog sporazuma prije pristupanja EU-a Ženevskom aktu mogu to i ostati.

Nakon pristupanja EU-a Ženevskom aktu Komisija će podnositi zahtjeve za međunarodnu registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla koje se odnose na proizvode podrijetlom iz EU-a pri Međunarodnom uredu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. Komisija će također podnositi zahtjeve za ukidanje takvih registracija. Osim toga, Komisija će ocjenjivati jesu li ispunjeni uvjeti da se oznaci zemljopisnog podrijetla koja je međunarodno registrirana u skladu sa Ženevskim aktom i koja potječe iz treće zemlje dodjeli zaštita u cijelom EU-u.

U toj se uredbi utvrđuju pravila kojima se uređuju mogući sukobi između međunarodno registrirane oznake zemljopisnog podrijetla i žiga.

U njoj se nalaze i prijelazne odredbe kako bi se uzele u obzir države članice koje su već bile stranke Lisabonskog sporazuma prije pristupanja EU-a Ženevskom aktu.

Naposljetku, navedena uredba sadrži odredbe o financijskim pitanjima te obvezu Komisije da provodi praćenje.

Oba pravna akta stupit će na snagu 20 dana od dana objave u Službenom listu EU-a.

Kontekst

Sedam država članica EU-a ugovorne su stranke Lisabonskog sporazuma: Bugarska (od 1975.), Češka (od 1993.), Slovačka (od 1993.), Francuska (od 1966.), Mađarska (od 1967.), Italija (od 1968.) i Portugal (od 1966.). Tri države članice EU-a potpisale su, ali nisu ratificirale Sporazum (Grčka, Rumunjska i Španjolska). Sam EU nije ugovorna stranka jer Lisabonski sporazum članstvo osigurava samo državama, no ne i međunarodnim organizacijama.

• Pročitajte cjeloviti tekst odluke
• Pročitajte cjeloviti tekst uredbe