Migracijska politika: Vijeće postiglo dogovor o ključnim propisima o azilu i migracijama

Vijeće je danas poduzelo odlučan korak prema modernizaciji pravilnika EU-a za azil i migracije. Postignut je dogovor o pregovaračkom stajalištu o Uredbi o postupku azila i Uredbi o upravljanju azilom i migracijama. To će stajalište biti temelj za pregovore predsjedništva Vijeća s Europskim parlamentom.

Nijedna država članica ne može se sama nositi s izazovima migracija. Moramo biti solidarni sa zemljama koje su im najizloženije. Sve države članice moraju se moći osloniti na odgovorno poštovanje dogovorenih pravila. Vrlo mi je drago što smo na temelju toga postigli dogovor o našem pregovaračkom stajalištu.

Maria Malmer Stenergard, švedska ministrica migracija

Pojednostavnjenje postupka azila

Uredbom o postupku azila uspostavlja se zajednički postupak u cijelom EU-u koji države članice moraju slijediti kada osobe zatraže međunarodnu zaštitu. Njome se pojednostavnjuju postupovni aranžmani (npr. trajanje postupka) i utvrđuju standardi za prava tražitelja azila (npr. osiguravanje usluga tumača ili pravo na pravnu pomoć i zastupanje).

Uredbom se također želi spriječiti zlouporaba sustava utvrđivanjem jasnih obveza za podnositelje zahtjeva da surađuju s nadležnim tijelima tijekom cijelog postupka.

Postupci na granici

Uredbom o postupku azila uvode se i obvezni postupci na granici kako bi se na vanjskim granicama EU-a brzo procijenilo jesu li zahtjevi neutemeljeni ili nedopušteni. Osobama na koje se primjenjuje postupak azila na granici nije dopušten ulazak na državno područje države članice.

Postupak na granici primjenjivao bi se kada tražitelj azila podnese zahtjev na graničnom prijelazu na vanjskoj granici nakon uhićenja zbog nezakonitog prelaska granice ili nakon iskrcavanja poslije operacije traganja i spašavanja. Postupak je obvezan za države članice ako podnositelj zahtjeva predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni red, ako je obmanuo nadležna tijela lažnim informacijama ili uskraćivanjem informacija i ako ima državljanstvo zemlje sa stopom priznavanja manjom od 20 %.

Postupak azila i vraćanja na granici ne bi trebao trajati dulje od šest mjeseci.

Odgovarajući kapaciteti

U cilju provedbe postupaka na granici države članice trebaju uspostaviti odgovarajuće kapacitete u smislu prihvata i ljudskih resursa koji su potrebni za razmatranje određenog broja zahtjeva u bilo kojem trenutku i za izvršavanje odluka o vraćanju.

Na razini EU-a ti odgovarajući kapaciteti iznose 30 000. Odgovarajući kapaciteti svake države članice utvrdit će se na temelju formule kojom se uzima u obzir broj nezakonitih prelazaka granice i zabrana ulaska tijekom trogodišnjeg razdoblja.

Izmjena pravila iz Dublina

Nakon što se postigne dogovor, postojeću Dublinsku uredbu trebala bi zamijeniti Uredba o upravljanju azilom i migracijama. Dublinskom uredbom utvrđena su pravila kojima se određuje koja je država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil. Uredbom o upravljanju azilom i migracijama ta će se pravila pojednostavniti, a rokovi skratiti. Na primjer, postojeći složeni postupak ponovnog prihvata čiji je cilj vraćanje podnositelja zahtjeva u državu članicu odgovornu za njegov zahtjev zamijenit će se jednostavnom obaviješću o ponovnom prihvatu.

Novi mehanizam solidarnosti

Kako bi se uravnotežio postojeći sustav u kojem je nekoliko država članica odgovorno za veliku većinu zahtjeva za azil, predlaže se novi mehanizam solidarnosti koji je jednostavan, predvidljiv i provediv. Nova pravila kombiniraju obveznu solidarnost s fleksibilnošću za države članice u pogledu odabira pojedinačnih doprinosa. Ti doprinosi uključuju premještanje, financijske doprinose ili alternativne mjere solidarnosti kao što su raspoređivanje osoblja ili mjere za izgradnju kapaciteta. Države članice imaju potpuno diskrecijsko pravo u pogledu oblika solidarnosti kojim doprinose. Nijedna država članica nikada neće biti obvezna provoditi premještanja.

Postojat će minimalni godišnji broj premještaja iz država članica u kojima većina osoba ulazi u EU u države članice koje su manje izložene takvim dolascima. Taj je broj utvrđen na 30 000, dok će minimalni godišnji broj financijskih doprinosa iznositi 20 000 eura po premještaju. Ti se brojčani iznosi prema potrebi mogu povećati, a u obzir će se uzeti i situacije u kojima u određenoj godini nije predviđena potreba za solidarnošću.

Kako bi se nadoknadio potencijalno nedovoljan broj preuzetih obveza premještanja, kompenzacija u pogledu odgovornosti bit će dostupna kao mjera solidarnosti druge razine u korist država članica korisnica solidarnosti. To znači da će država članica koja daje doprinos preuzeti odgovornost za razmatranje zahtjeva za azil osoba koje bi u uobičajenim okolnostima bile vraćene u odgovornu državu članicu (državu članicu korisnicu). Taj će program postati obvezan ako preuzete obveze premještanja ne dosegnu 60 % ukupnih potreba koje je Vijeće utvrdilo za određenu godinu ili ako ne dosegnu broj utvrđen u Uredbi (30 000).

Sprečavanje zloupotrebe i sekundarnih kretanja

Uredba o upravljanju azilom i migracijama sadržava i mjere kojima se tražiteljima azila želi onemogućiti zlouporaba i izbjeći sekundarna kretanja (kada se migrant preseli iz zemlje u koju je prvo stigao kako bi zatražio zaštitu ili trajno preseljenje drugdje). Uredbom se, primjerice, utvrđuju obveze tražitelja azila da podnesu zahtjev u državi članici prvog ulaska ili zakonitog boravka. Njome se obeshrabruju sekundarna kretanja jer se ograničavaju mogućnosti za prestanak ili prijenos odgovornosti među državama članicama, a time se smanjuje mogućnost da podnositelj zahtjeva odabere državu članicu u kojoj podnosi zahtjev.

Iako bi se novom uredbom trebala zadržati glavna pravila o utvrđivanju odgovornosti, dogovorene mjere uključuju izmijenjene rokove za njezino trajanje:

• država članica prvog ulaska bit će odgovorna za zahtjev za azil u razdoblju od dvije godine
• ako zemlja želi premjestiti osobu u državu članicu koja je stvarno odgovorna za migranta i ta osoba pobjegne (npr. kada se migrant skriva kako bi izbjegao premještanje), odgovornost će se nakon tri godine prebaciti na državu članicu koja obavlja premještanje
• ako država članica odbije podnositelja zahtjeva u postupku na granici, njezina odgovornost za tu osobu prestaje nakon 15 mjeseci (u slučaju ponovljenog zahtjeva).

Osnovne informacije i sljedeći koraci

Oba zakonodavna akta o kojima je Vijeće postiglo opći pristup dio su pakta o migracijama i azilu, koji se sastoji od niza prijedloga za reformu pravila EU-a o migracijama i azilu. Novi pakt o migracijama i azilu od 23. rujna 2020. popraćen je nizom zakonodavnih prijedloga. Među njima su Uredba o upravljanju azilom i migracijama te izmjena Prijedloga uredbe o postupku azila iz 2016.

• Prijedlog uredbe o upravljanju azilom i migracijama, 13. lipnja 2023.
• Prijedlog uredbe o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu, 14. lipnja 2023.