Jedinstveni sanacijski mehanizam

Svrha jedinstvenog sanacijskog mehanizma (SRM) jest osigurati urednu sanaciju posrnulih banaka uz minimalne troškove za porezne obveznike i realno gospodarstvo.

Primjena

Kada sva pravila o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu stupe na snagu, ona će se primjenjivati na banke u državama članicama europodručja i u zemljama EU-a koje se odluče pridružiti bankovnoj uniji.

Struktura

Jedinstveni sanacijski mehanizam, koji je ključni čimbenik bankovne unije Europe, čine:

1. sanacijsko tijelo na razini EU-a – Jedinstveni sanacijski odbor
2. zajednički sanacijski fond koji se financira sredstvima bankovnog sektora.

• Uredba o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu i jedinstvenom fondu za sanaciju

Glavni ciljevi

• ojačati povjerenje u bankovni sektor
• spriječiti navalu klijenata u banke i širenje problema
• smanjiti negativnu povezanost između banaka i država
• ukloniti rascjepkanost unutarnjeg tržišta u pogledu financijskih usluga.

1. Jedinstveni sanacijski odbor

Odbor, odnosno glavno tijelo za donošenje odluka u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma:

• odlučuje o programima sanacije posrnulih banaka (što uključuje primjenu sanacijskih instrumenata i upotrebu jedinstvenog fonda za sanaciju)
• izravno je odgovoran za faze planiranja i sanacije prekograničnih i velikih banaka unutar bankovne unije koje su pod izravnim nadzorom Europske središnje banke
• odgovoran je za sve slučajeve sanacije, neovisno o veličini banke, ako sanacija podrazumijeva upotrebu Jedinstvenog fonda za sanaciju
• snosi krajnju odgovornost za sve banke u bankovnoj uniji i stoga u svakom trenutku može odlučiti izvršiti svoje ovlasti u pogledu bilo koje banke.

Sastav Jedinstvenog sanacijskog odbora

Odbor se sastaje na izvršnim ili plenarnim sjednicama.

• Provedbena odluka Vijeća (2014.) o imenovanju članova Jedinstvenog odbora za sanaciju

Vijeće je u prosincu 2014. imenovalo predsjednika, potpredsjednika i stalne članove Jedinstvenog sanacijskog odbora.

Mandat prvog predsjednika imenovanog nakon stupanja na snagu uredbe o SRM-u traje tri godine, a može se produljiti jednom na razdoblje od pet godina. Mandat potpredsjednika i četiri ostala stalna člana traje pet godina.

Odlučivanje Jedinstvenog sanacijskog odbora

Na izvršnoj sjednici pripremaju se sve odluke o sanaciji. Te se odluke donose u najvećoj mogućoj mjeri za banke za koje je Odbor izravno odgovoran.

Na plenarnoj sjednici donose se odluke općenitije prirode:

• o poslovniku
• o godišnjem proračunu Odbora
• o ulaganjima i pitanjima u vezi s osobljem.

Tamo se donose i odluke u vezi s upotrebom Jedinstvenog fonda za sanaciju iznad određenih pragova.

Na tim se sjednicama također odobrava da se u okviru Jedinstvenog fonda za sanaciju uzimaju zajmovi i prikupljaju izvanredni ex post doprinosi.

2. Jedinstveni fond za sanaciju (SRF)

Jedinstveni fond za sanaciju jest fond osnovan na nadnacionalnoj razini.

Upotrebljavat će se za sanaciju posrnulih banaka nakon što se iskoriste druge mogućnosti, poput sanacije vlastitim sredstvima (bail-in).

Fond će se financirati doprinosima iz bankovnog sektora.

SRF će se popunjavati tijekom razdoblja od osam godina. Trebao bi doseći barem 1 % iznosa osiguranih depozita svih kreditnih institucija s odobrenjem za rad u svim državama članicama bankovne unije. Njegov procijenjeni iznos bit će oko 55 milijardi eura.

Pojedinačni doprinos svake banke izračunavat će se razmjerno iznosu njezinih obveza (isključujući vlastita sredstva i osigurane depozite) u odnosu na ukupne obveze (isključujući vlastita sredstva i osigurane depozite) svih kreditnih institucija s odobrenjem za rad u državama članicama sudionicama. Doprinosi će se prilagoditi razmjerno rizicima koje svaka institucija poduzima.

Kako funkcionira Jedinstveni fond za sanaciju

Doprinosi banaka prikupljeni na nacionalnoj razini bit će preneseni u jedinstveni fond za sanaciju.

Preduvjet za pristup fondu jest primjena pravila o sanaciji vlastitim sredstvima i načela utvrđenih u direktivi o oporavku i sanaciji banaka te uredbi o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu.

To je potrebno kako bi se osiguralo poštovanje jednog od glavnih načela bankovne unije: troškove propadanja banke trebao bi snositi financijski sektor, a ne porezni obveznici.

• Direktiva o oporavku i sanaciji banaka

Osmogodišnje prijelazno razdoblje

Fond će se prvotno sastojati od „nacionalnih odjeljaka”. Oni će se postupno spojiti tijekom osmogodišnje prijelazne faze. To „objedinjavanje” upotrebe uplaćenih sredstava započet će s 40 % u prvoj godini i 20 % u drugoj godini, a zatim će se trajno povećavati u jednakim iznosima tijekom preostalih šest godina do ukidanja nacionalnih odjeljaka.

Prijenos i uzajamnost sredstava predviđeni su u posebnom međuvladinom sporazumu među državama članicama koje su se pridružile bankovnoj uniji. Takvu odluku donijelo je Vijeće kako bi se zajamčila najveća moguća razina pravne sigurnosti s obzirom na pravne i ustavne zabrinutosti u određenim državama članicama.

Sporazum je 21. svibnja 2014. potpisalo 26 država članica (sve države članice EU-a osim Švedske i Ujedinjene Kraljevine). U zasebnoj deklaraciji potpisnici su izrazili namjeru pravodobnog dovršetka postupka ratifikacije kako bi SRM postao operativan do 1. siječnja 2016.

Do 30. studenoga 2015. dovoljan broj država članica ratificiralo je međuvladin sporazum o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u jedinstven fond za sanaciju. Sporazum stupa na snagu prvog dana drugog mjeseca koji slijedi nakon što potpisnici koji sudjeluju u bankovnoj uniji, a koji predstavljaju najmanje 90 % ukupnog iznosa ponderiranih glasova svih sudionika, polože isprave o ratiifkaciji.

Države članice koje nisu u europodručju, a koje su potpisale sporazum, morat će poštovati prava i obveze koje iz njega proizlaze tek nakon što se pridruže jedinstvenom nadzornom mehanizmu i jedinstvenom sanacijskom mehanizmu.

• Sporazum o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u jedinstveni sanacijski fond
• Zapisnik o ispravku Sporazuma o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u jedinstveni sanacijski fond, 21. svibnja 2014.

  Ovaj izvor trenutačno je dostupan samo na sljedećim jezicima:

  EN
• Izjava predstavnika potpisnica Međuvladina sporazuma o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u Jedinstveni fond za sanaciju o tumačenju članka 5. stavka 1. Međuvladina sporazuma

  Ovaj izvor trenutačno je dostupan samo na sljedećim jezicima:

  EN
• Države članice potpisale sporazum o fondu za sanaciju banaka (priopćenje za medije, 21. svibnja 2014.)

  Ovaj izvor trenutačno je dostupan samo na sljedećim jezicima:

  EN

Dodatni financijski aranžmani

U prosincu 2013. ministri i ministrice financija EU-a donijeli su izjavu u kojoj se navodi da će tijekom početnog razdoblja prikupljanja sredstava u Jedinstveni fond za sanaciju biti dostupna financijska sredstva za premošćivanje iz nacionalnih izvora, osigurana bankovnim pristojbama ili iz Europskog stabilizacijskog mehanizma, u skladu s postojećim postupcima.

To je potrebno kako bi se osigurala dostatna financijska sredstva za Jedinstveni fond za sanaciju tijekom prijelaznog razdoblja.

Države članice koje sudjeluju u bankovnoj uniji postigle su u prosincu 2015. dogovor o uspostavi sustava aranžmana za financijska sredstva za premošćivanje: od 2016. svaka država članica sudionica sklapa usklađeni sporazum o jamstvenom instrumentu s jedinstvenim sanacijskim odborom kojim će odboru osigurati nacionalnu pojedinačnu kreditnu liniju kako bi poduprla svoj vlastiti nacionalni odjeljak u okviru Jedinstvenog fonda za sanaciju. To je potrebno kako bi se osiguralo da fond pravilno funkcionira u slučaju mogućih manjkova u financiranju nakon sanacije banaka u dotičnoj državi članici.

Dogovoren najviši ukupni iznos kreditnih linija država članica europodručja iznosi 55 milijardi eura.

Nacionalne kreditne linije treba upotrebljavati u krajnjem slučaju, tek kad se iscrpe svi drugi izvori financija dostupni u okviru pravila bankovne unije.

Sustavom nacionalnih kreditnih linija osigurava se zaštita poreznih obveznika te on neće imati znatan učinak na financije država članica u srednjoročnom razdoblju jer će bankovni sektor svake zemlje trebati vratiti iznose povučene iz kreditnih linija.

Sustavom će se također osigurati jednaka prava i obveze za sve države članice sudionice, a za zemlje koje ne sudjeluju u bankovnoj uniji neće nastati troškovi.

Također će biti mogući privremeni prijenosi među nacionalnim odjeljcima.

Tijekom prijelazne faze razvit će se zajednički zaštitni mehanizam. Njime će se olakšati zaduživanje Jedinstvenog fonda za sanaciju, a nadoknadit će se doprinosima iz bankovnog sektora.

• Izjava o bankovnoj uniji i prijelaznim mehanizmima financiranja za Jedinstveni fond za sanaciju (priopćenje za medije, 8. prosinca 2015.)
• Izjava ministara Euroskupine i ECOFIN-a o zaštitnom mehanizmu SRM-a
• Europski stabilizacijski mehanizam

Kako funkcionira jedinstveni sanacijski mehanizam

Mehanizam se sastoji od sljedećih koraka:

1. Europska središnja banka kao nadzorno tijelo obavješćuje Jedinstveni sanacijski odbor da banka propada ili da postoji vjerojatnost da će propasti.

Takva odluka može se donijeti i na izvršnoj sjednici Jedinstvenog sanacijskog odbora na vlastitu inicijativu ako ESB ne reagira u roku od tri dana nakon što je obaviješten.

2. Na izvršnoj sjednici odlučuje se je li moguće privatno rješenje te je li potrebna sanacija u javnom interesu.

3. Ako uvjeti za sanaciju nisu ispunjeni, banka se likvidira u skladu s nacionalnim pravom.

4. Ako su ispunjeni uvjeti za sanaciju, Jedinstveni sanacijski odbor usvaja program sanacije. U programu se utvrđuju instrumenti sanacije i upotreba jedinstvenog fonda za sanaciju. Odbor šalje program sanacije Komisiji neposredno nakon njegova usvajanja.

5. Program stupa na snagu u roku od 24 sata nakon što ga je Odbor odobrio. Tijekom tog razdoblja Komisija može usvojiti program ili:

• uložiti prigovor na diskrecijske aspekte programa sanacije koji je usvojio Jedinstveni sanacijski odbor
• predložiti Vijeću da uloži prigovor na program s obrazloženjem da sanacija nije potrebna u javnom interesu. U tom slučaju Vijeće odlučuje običnom većinom
• predložiti Vijeću da odobri materijalnu promjenu sredstava iz fonda predviđenih programom sanacije ili da na nju uloži prigovor (promjena od 5 % ili više sredstava iz fonda koju Odbor predlaže smatra se materijalnom).

Ako Komisija odluči predložiti Vijeću da uloži prigovor, Komisija to mora učiniti u roku od 12 sati od trenutka kada je Odbor odobrio program sanacije kako bi Vijeće moglo donijeti odluku u sljedećih 12 sati.

Ako Vijeće uloži prigovor na pokretanje sanacije neke institucije, ta se institucija likvidira u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom.

6. Odbor zatim osigurava da relevantna nacionalna sanacijska tijela poduzmu potrebnu mjeru sanacije.

Drugi sudionici u jedinstvenom sanacijskom mehanizmu

Vijeće EU-a

• imenuje članove Jedinstvenog sanacijskog odbora
• utvrđuje kako bankovni sektor treba plaćati ex ante doprinose u Jedinstveni fond za sanaciju (donošenjem provedbenog akta)
• može, u određenim slučajevima, uložiti prigovor u pogledu određenog programa sanacije

Europska komisija

Kako bi poštovala sudsku praksu EU-a, institucija EU-a mora odobriti program sanacije koji je Odbor usvojio.

U praksi to znači da Europska komisija mora odobriti program sanacije ili uložiti prigovor u pogledu diskrecijskih aspekata programa sanacije koje je donio Jedinstveni sanacijski odbor.

Komisija također može predložiti da Vijeće uloži prigovor u pogledu programa sanacije ako nije ispunjen kriterij javnog interesa ili ako je došlo do materijalne promjene iznosa koji će se iskoristiti iz Jedinstvenog fonda za sanaciju.

Europska središnja banka

Kao tijelo koje nadzire banke koje pripadaju bankovnoj uniji, ona obavješćuje Jedinstveni sanacijski odbor ako banka propada ili postoji vjerojatnost da će propasti.

Nacionalna sanacijska tijela

Nacionalna tijela država članica sudionica odgovorna su za planiranje i donošenje sanacijskih planova u pogledu banaka za koje Jedinstveni sanacijski odbor nije izravno odgovoran.

Usto ona provode sve odluke koje su im upućene u skladu s uputama Jedinstvenog sanacijskog odbora.

Ako nacionalno sanacijsko tijelo ne poštuje odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora, Odbor je ovlašten uputiti izvršne naloge izravno problematičnoj banci.

Zašto je potreban jedinstveni sanacijski mehanizam?

Jedinstvenim pravilima u određenoj je mjeri usklađeno nacionalno pravo država članica te su njima predviđeni zajednički sanacijski instrumenti i ovlasti nacionalnih tijela. Međutim, u njima se također nacionalnim tijelima dopušta određena razina diskrecije u načinu primjene tih instrumenata i načinima na koje bi se nacionalni financijski aranžmani trebali upotrebljavati za potrebe sanacijskih postupaka.

SRM je stoga osmišljen kako bi se osigurao zajednički pristup u postupanju s posrnulim bankama te na taj način povećala stabilnost financijskog sektora u državama članicama sudionicama.

Nadalje, osmišljen je kako bi se spriječilo širenje kriza u države članice nesudionice i tako olakšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

Jedinstveni sanacijski mehanizam potreban je i kako bi se uklonio rizik od donošenja odvojenih i moguće neusklađenih odluka država članica za sanaciju prekograničnih bankovnih grupa koje mogu utjecati na ukupne troškove sanacije.

Jedinstveni fond za sanaciju fond osmišljen je kako bi se spriječilo da banke budu ovisne o potpori iz nacionalnih proračuna i o različitim pristupima država članica u pogledu upotrebe financijskih aranžmana. Time će se također izbjeći situacije u kojima bi sanacija banke na nacionalnoj razini imala nerazmjeran učinak na realno gospodarstvo.

Naposljetku, nadnacionalni sanacijski sustav bio je potreban kako bi nadopunio nadzorni sustav na razini EU-a, odnosno jedinstveni nadzorni mehanizam. Time se izbjegavaju moguće napetosti između ESB-a i nacionalnih sanacijskih tijela.

Stoga se očekuje da će se jedinstvenim sanacijskim mehanizmom osnažiti povjerenje u bankovni sektor, spriječiti navale na banke i širenje problema, smanjiti negativnu povezanost između banaka i država te ukloniti rascjepkanost na unutarnjem tržištu financijskih usluga.

Stupanje na snagu

Odredbe o pripremi planiranja sanacije, prikupljanju informacija i suradnji s nacionalnim sanacijskim tijelima primjenjuju se od 1. siječnja 2015.

Odredbe koje se odnose na planiranje sanacije, ranu intervenciju, aktivnosti sanacije i sanacijske instrumente, kao i sanaciju vlastitim sredstvima dioničara i vjerovnika, primjenjuje se od 1. siječnja 2016.

Međuvladin sporazum o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u Jedinstveni fond za sanaciju stupa na snagu prvog dana drugog mjeseca koji slijedi nakon što potpisnici koji sudjeluju u SSM-u/SRM-u, a koji predstavljaju 90 % ukupnog iznosa ponderiranih glasova svih država članica sudionica, polože isprave o ratifikaciji.