Postupci azila i postupci na granici EU-a

Kako funkcioniraju postupci azila u EU-u

Paktom o migracijama i azilu uspostavlja se zajednički okvir EU-a za azil i migracije. Cilj mu je osigurati da se zahtjevi za azil obrađuju u skladu sa zajedničkim standardima u cijelom EU-u, čime sustav postaje učinkovitiji i predvidljiviji.

Ključan je aspekt pakta uredba o postupku azila, kojom se utvrđuje način obrade zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Njome se uvode i pravila za postupke na vanjskim granicama EU-a.

Tim se odredbama zajedno utvrđuju način evidentiranja i razmatranja zahtjeva, prava i obveze tražitelja azila, posebna postupovna jamstva za ranjive osobe kao što su maloljetnici bez pratnje te slučajevi u kojima se na granici primjenjuju posebni postupci.

Pravilima EU-a predviđeni su i posebni aranžmani za krizne situacije ili situacije više sile, čime se omogućuje primjena odstupanja u iznimnim okolnostima i za najkraće potrebno razdoblje.

Podnošenje zahtjeva za azil

Uredbom o postupku azila utvrđuje se postupak za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Cilj joj je učiniti postupke azila pravednijima i učinkovitijima te istodobno umanjiti poticaje za osobe koje bi prelazile iz jedne države članice EU-a u drugu radi traženja azila.

Uredbom se utvrđuju jasna pravila i rokovi za svaku fazu postupka. U njoj su pojašnjeni koraci od izražavanja želje za traženjem međunarodne zaštite do registracije i službenog podnošenja zahtjeva. Podnositelji zahtjeva obično imaju 21 dan za podnošenje zahtjeva nakon registracije. Odluku bi obično trebalo izdati u roku od šest mjeseci, iako se u određenim okolnostima to može produljiti za najviše dodatnih šest mjeseci. U okviru ubrzanog postupka odluku bi trebalo donijeti u roku od tri mjeseca. Uredbom se utvrđuju i rokovi za procjenu nedopuštenosti zahtjeva, koji su, ovisno o okolnostima, od 10 dana do dva mjeseca.

Uredbom se također:

utvrđuju obveze za tražitelje azila da surađuju s nadležnim tijelima i predviđaju posljedice ako se te obveze ne ispune
predviđaju posebna postupovna jamstva za ranjive osobe, kao što su maloljetnici bez pratnje
jačaju mjere za sprečavanje zlouporabe i sekundarnih kretanja, uključujući posebna pravila za naknadne zahtjeve i za osobe koje podnose zahtjev za azil u više od jedne države članice EU-a
pojašnjava kada se zahtjev može smatrati nedopuštenim, među ostalim kada se primjenjuju koncepti sigurne treće zemlje ili prve zemlje azila
uže povezuju postupci azila i vraćanja kako bi negativna odluka o azilu mogla biti popraćena odlukom o vraćanju i kako bi se žalbe na obje odluke mogle rješavati u istim rokovima.

Postupci azila na granicama

Postupak azila na granici omogućuje zemljama EU-a da ispitaju određene zahtjeve za azil na vanjskim granicama EU-a ili u njihovoj blizini, a da podnositelju zahtjeva ne odobre ulazak na državno područje. Postupak je obvezan u posebnim slučajevima, među ostalim ako je podnositelj zahtjeva doveo nadležna tijela u zabludu, ako se smatra da predstavlja rizik za sigurnost ili javni poredak ili dolazi iz zemlje s niskom stopom priznavanja međunarodne zaštite, što znači da je mala vjerojatnost da će mu se odobriti međunarodna zaštita.

Postupak azila na granici može trajati do 12 tjedana. Ako zahtjev bude odbijen, podnositelj zahtjeva bit će preusmjeren u postupak vraćanja na granici, koji može trajati dodatnih 12 tjedana. Cilj je tog postupka olakšati brzo vraćanje osoba koje nemaju pravo boravka u EU-u.

Postupak na granici može se primijeniti samo ako država članica ima dostatne kapacitete, uključujući odgovarajuću infrastrukturu i osposobljeno osoblje, za obradu zahtjeva za azil i vraćanje. Odgovarajući kapacitet na razini EU-a iznosi 30 000 mjesta, podijeljenih na nacionalne kapacitete.

Postupci azila i vraćanja na granici usko su povezani, ali su uređeni zasebnim pravilima EU-a. Postupak vraćanja na granici utvrđen je uredbom o postupku vraćanja na granici, koja je dio zajedničkih pravila EU-a o vraćanju.

Prava i obveze tražitelja azila

Pravilima EU-a utvrđuju se standardi za prava i obveze osoba koje traže međunarodnu zaštitu te osiguravaju zaštitne mjere tijekom cijelog postupka azila.

Tražitelji azila imaju pravo na sljedeće:

jasne i pravodobne informacije o postupku, svojim pravima i obvezama te o tome kako podnijeti zahtjev
uslugu usmenog prevođenja i saslušanje tijekom osobnog intervjua u okviru razmatranja njihova zahtjeva
pristup besplatnom pravnom savjetovanju tijekom upravne faze postupka, kao i besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju tijekom žalbenog postupka
ostanak u odgovornoj državi članici EU-a dok se njihov zahtjev razmatra, podložno uvjetima utvrđenima pravom EU-a.

Pravilima se predviđaju i dodatne zaštitne mjere za osobe s posebnim postupovnim potrebama, uključujući maloljetnike bez pratnje i obitelji s djecom.

Temeljna prava moraju se poštovati tijekom cijelog postupka azila. Države članice EU-a moraju poštovati Povelju EU-a o temeljnim pravima i načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, kojim se osobe štiti od vraćanja u zemlju u kojoj bi bili izloženi progonu ili ozbiljnoj nepravdi. Neovisnim mehanizmom prati se i poštovanje temeljnih prava tijekom dubinske provjere i postupka azila na granici.

Sigurne zemlje

Pravilima EU-a o azilu predviđena su dva dodatna koncepta koja mogu utjecati i na način na koji se zahtjev za azil razmatra: sigurne treće zemlje i sigurne zemlje podrijetla.

Sigurne treće zemlje

Koncept sigurne treće zemlje omogućuje zemlji EU-a da zahtjev za azil smatra nedopuštenim ako je podnositelj zahtjeva mogao tražiti međunarodnu zaštitu u sigurnoj trećoj zemlji ili je dobio tu zaštitu u slučaju da je ispunio uvjete. Treća zemlja može se smatrati sigurnom ako tražitelj može pristupiti učinkovitoj zaštiti, uključujući pravo na ostanak, odgovarajući životni standard, zdravstvenu skrb i obrazovanje te zaštitu dok se ne pronađe trajno rješenje.

Taj se koncept primjenjuje i ako postoji veza između tražitelja i treće zemlje, ako je tražitelj prošao kroz zemlju ili ako se sporazumom ili dogovorom osigurava da će se zahtjev tražitelja za azil ondje razmotriti. Taj se koncept ne može primijeniti na temelju takvog sporazuma ili dogovora u slučaju maloljetnika bez pratnje.

Sigurne zemlje podrijetla

Koncept sigurne zemlje podrijetla primjenjuje se na zemlje za koje se općenito smatra da su u njima ljudi zaštićeni od progona ili ozbiljne nepravde. Zahtjevi državljana tih zemalja mogu se razmotriti u ubrzanom postupku.

Vijeće i Europski parlament potpisali su 24. veljače 2026. uredbu s prvim popisom sigurnih zemalja podrijetla na razini EU-a, koji obuhvaća Bangladeš, Kolumbiju, Egipat, Indiju, Kosovo, Maroko i Tunis. Zemlje kandidatkinje za pristupanje EU-u također su određene kao sigurne zemlje podrijetla na razini EU-a, uz određene iznimke, kao što je Ukrajina. Među njima su trenutačno Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Gruzija, Moldova, Sjeverna Makedonija, Srbija i Turska.

Države članice mogu zadržati vlastite nacionalne popise s dodatnim zemljama.