Nova pravila za ugovore o isporuci digitalnog sadržaja – Vijeće usvojilo stajalište

Vijeće je 8. lipnja usvojilo stajalište o direktivi kojom se utvrđuju nova pravila o ugovorima između poslovnih subjekata i potrošačâ o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga.

Cilj je novih pravila osigurati visoku razinu zaštite i pravne sigurnosti za europske potrošače, osobito pri prekograničnoj kupnji, te poduzećima, osobito malim i srednjima, olakšati prodaju diljem EU-a.

„Bez obzira na to je li riječ o glazbi i filmovima, aplikacijama ili servisima poput Facebooka ili YouTubea, ti će novi propisi pružiti veću sigurnost potrošačima i dobavljačima pri prekograničnoj trgovini. Taj je kompromis ambiciozan, ali i osjetljiv i uravnotežen, te europskim potrošačima jamči njihova prava, omogućujući pritom stvaranje novih poslovnih mogućnosti za poduzeća u EU-u promicanjem inovacija i tržišnog natjecanja.”

Malteško predsjedništvo

Glavni elementi stajališta Vijeća

Glavni elementi kompromisa postignutog u Vijeću odnose se na:

• područje primjene direktive, posebno na ugrađeni digitalni sadržaj, over the top (OTT) interpersonalne komunikacijske usluge, pakete ugovora i obradu osobnih podataka. U tekstu se u pogledu posljednjega predviđa da bi potrošači trebali imati pravo na ugovorne pravne lijekove, i to ne samo u slučajevima u kojima plaćaju naknadu za digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, nego i u onima u kojima dobavljaču dostavljaju osobne podatke, koje on obrađuje. Međutim, ako dobavljač obrađuje osobne podatke isključivo radi isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili kako bi ispunio pravne zahtjeve kojima podliježe, direktiva se ne primjenjuje.
• pravni lijekovi u slučajevima neusklađenosti i neisporuke. S ciljem zaštite interesa potrošača i dobavljača, u tekstu se predviđa da bi se dobavljačima u slučaju neisporuke prije raskidanja ugovora trebala pružiti „druga prilika“. U pogledu neusklađenosti tekst omogućuje više prilagodljivosti za provedbu na nacionalnoj razini navodeći uvjete za primjenu različitih pravnih lijekova te neodređivanjem njihove stroge hijerarhije.
• vremenska ograničenja za odgovornost dobavljača. Kako bi se u obzir uzele razlike na nacionalnoj razini, u kompromisnom tekstu nisu potpuno usklađeni rokovi zastare i jamstveni rokovi, već je određeno da odgovornost dobavljača u slučajevima neusklađenosti ne smije biti kraća od dvije godine.
• rok za prebacivanje tereta dokazivanja. Rok u kojem teret dokazivanja za neusklađenost snosi dobavljač iznosi jednu godinu.

Kontekst

Direktiva se odnosi na ugovore između poslovnih subjekata i potrošačâ o isporuci digitalnog sadržaja te obuhvaća: podatke koji se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku (npr. glazbu, online videozapise itd.), usluge kojima se omogućuju stvaranje, obrada ili pohrana podataka u digitalnom obliku (npr. pohrana podataka u oblaku), usluge kojima se omogućuje razmjena podataka (npr. Facebook, YouTube itd.) te na sve trajne nosače podataka koji se rabe isključivo kao nosači digitalnog sadržaja (npr. DVD-e).

Predloženu je direktivu o određenim aspektima ugovorâ o isporuci digitalnog sadržaja Komisija predstavila 9. prosinca 2015. zajedno s prijedlogom direktive o određenim aspektima u vezi s ugovorima za internetsku i drugu vrstu prodaje dobara na daljinu.

Sljedeći koraci

Pregovori s Parlamentom počet će čim potonji donese svoje stajalište, najvjerojatnije tijekom jeseni.

• Direktiva o isporuci digitalnog sadržaja i usluga – dokument o općem pristupu
• Jedinstveno digitalno tržište za Europu