Ribarstvo

Kako bi zaštitio ribolovne resurse, EU određuje ograničenja za količinu ribe koja se može uloviti. To je ključno kako bi sektor ribarstva u EU-u ostao održiv. Ograničenja ulova određuju se svake godine za više od 200 komercijalnih vrsta, u skladu s neovisnim znanstvenim savjetima.

EU usto donosi i višegodišnje planove za određena morska područja kako bi se osiguralo njihovo dugoročno očuvanje. Kako bi se morski ekosustavi što manje narušavali, donosi i mjere za suzbijanje nezakonitog ribolova.

Određivanje ribolovnih kvota među zemljama EU-a

Vijeće ima važnu ulogu u određivanju ograničenja ulova („ukupni dopušteni ulov” ili „TAC”) i nacionalnih kvota za riblje stokove EU-a jer je to područje u kojem ima isključivu odgovornost za donošenje zakonodavstva.

1. Savjetovanje i prijedlog: Komisija iznosi prijedlog za ograničenja ulova na temelju znanstvenih savjeta.
2. Pregovori: predstavnici zemalja EU-a analiziraju taj prijedlog i raspravljaju o njemu u okviru Radne skupine Vijeća za ribarstvenu politiku.
3. Dogovor: ministri i ministrice zemalja EU-a postižu dogovor o ograničenjima ulova i kvotama u okviru Vijeća za poljoprivredu i ribarstvo.
4. Donošenje: Vijeće taj dogovor formalno donosi i on postaje zakon.

• Kako se utvrđuju ograničenja ulova i ribolovne kvote

Smanjenje prelova u odnosu na stanje prije 20 godina

Zahvaljujući ribarstvenoj politici i mjerama za povećanje održivosti ribarstva, riblji se stokovi oporavljaju. U 2003. sedam od deset stokova bilo je prelovljeno, a 2022. samo njih tri od deset. To znači da je u dvadesetak godina prelov smanjen za 40 postotnih bodova.

Iako ti podaci pokazuju da su pravila EU-a pozitivno utjecala na zdravlje ribljih stokova, prelov i dalje predstavlja izazov. Posebno je problematično stanje ribljih stokova u Sredozemnom, Crnom i Baltičkom moru i u vezi s time treba poduzeti dodatne mjere.