Zašto EU donosi sankcije
Sankcije su instrument za sprečavanje sukoba ili odgovor na nove ili aktualne krize te za promicanje mira, demokracije, poštovanja vladavine prava, ljudskih prava i međunarodnog prava.
Kako i kada EU donosi sankcije
Mjere ograničavanja ili „sankcije” važan su alat zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a. Zahvaljujući njima EU može odgovoriti na globalne izazove i događaje koji su u suprotnosti s njegovim ciljevima i vrijednostima.
Odluke o sankcijama jednoglasno donosi Vijeće Europske unije.
Sankcije EU-a usmjerene su na osobe odgovorne za politike ili djelovanja na koje EU želi utjecati. Nisu usmjerene na cijelu zemlju ili njezino stanovništvo.
Sankcije nisu kaznene prirode, već se njima želi postići promjena u politikama ili ponašanju onih na koje se primjenjuju, s ciljem promicanja ciljeva zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a.
Ti ciljevi uključuju:
zaštitu EU-ovih vrijednosti, temeljnih interesa i sigurnosti
podupiranje demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i međunarodnog prava
očuvanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti
Sankcije mogu biti usmjerene na vlade trećih zemalja, nedržavne subjekte, skupine i pojedince te se sastoje od zamrzavanja imovine i zabrana putovanja. EU također može donijeti gospodarske sankcije i diplomatske mjere.
Sve mjere ograničavanja koje EU donese u potpunosti su usklađene s obvezama iz međunarodnog prava, među kojima su i one koje se odnose na humanitarnu pomoć, ljudska prava i temeljne slobode.
Smjernice o mjerama ograničavanja
Politički i sigurnosni odbor utvrdio je 2004. neka osnovna načela za:
- upotrebu sankcija
- njihovu provedbu
- mjerenje i kontroliranje njihova učinka.
Najbolje prakse za učinkovitu provedbu mjera ograničavanja posljednji su put ažurirane 2022. Smjernice za provedbu i evaluaciju mjera ograničavanja posljednji su put ažurirane 2018.
Humanitarno izuzeće
Sankcije EU-a u potpunosti su u skladu s međunarodnim pravom, uključujući međunarodno humanitarno pravo.
Vijeće sigurnosti UN-a 9. prosinca 2022. donijelo je Rezoluciju 2664 (2022) kojom je predviđeno trajno humanitarno izuzeće (engl. humanitarian carve-out) od mjera zamrzavanja imovine uvedenih u okviru režima sankcija Ujedinjenih naroda.
Vijeće je 14. veljače 2023. odlučilo uvesti humanitarno izuzeće na temelju Rezolucije 2664 u režime sankcija UN-a na razini EU-a, a 31. ožujka 2023. uvelo je humanitarno izuzeće u ono što je poznato kao mješoviti režimi sankcija UN-a i EU-a, kojima se putem mjera EU-a dopunjuju sankcije koje je uvelo Vijeće sigurnosti UN-a.
U razdoblju od 2023. do 2024. Vijeće je dodatno uvelo humanitarno izuzeće u režim određenih mjera ograničavanja, uključujući režime uspostavljene s obzirom na stanje u Bosni i Hercegovini, Burundiju, Gvineji, Libanonu, Mjanmaru, Nikaragvi, Tunisu, Venezueli i Zimbabveu te u vezi s kibernapadima i terorizmom.
Tim odlukama pokazuje se nepokolebljiva odlučnost EU-a da izbjegne neželjene negativne posljedice sankcija na humanitarno djelovanje i važnost koja se pridaje potpunom poštovanju međunarodnog prava.
- Humanitarno djelovanje: EU uveo dodatno izuzeće od sankcija (priopćenje za medije, 19. veljače 2024.)
- Humanitarno djelovanje: EU uveo daljnja izuzeća od sankcija kako bi se olakšala isporuka pomoći (priopćenje za medije, 27. studenoga 2023.)
- Humanitarno djelovanje: EU uveo izuzeća od sankcija kako bi se olakšala isporuka pomoći (priopćenje za medije, 31. ožujka 2023.)
Kršenje sankcija kazneno je djelo
Vijeće je 28. studenoga 2022. donijelo odluku o dodavanju kršenja mjera ograničavanja na popis „kaznenih djela u EU-u” naveden u Ugovoru o funkcioniranju EU-a. Time će se izbjeći različiti stupnjevi izvršenja sankcija u državama članicama i rizik od zaobilaženja tih mjera.
Osim toga, Vijeće je 12. travnja 2024. donijelo nova pravila kako bi se osigurala kriminalizacija kršenja mjera ograničavanja.
Zahvaljujući njima određena djelovanja smatraju se kaznenim djelima u svim državama članicama, primjerice pomaganje u zaobilaženju zabrane putovanja, trgovanje robom na koju se primjenjuju mjere ograničavanja ili obavljanje zabranjenih financijskih aktivnosti. Poticanje tih kaznenih djela te pomaganje i sudioništvo u njima također se mogu kažnjavati.
Države članice moraju osigurati da kršenje mjera ograničavanja EU-a bude kažnjivo djelotvornim i razmjernim kaznenim sankcijama, koje se razlikuju ovisno o kaznenom djelu. Međutim, najviša kazna za namjerno kršenje mjera ograničavanja mora biti zatvorska kazna.
- Vijeće i Parlament postigli politički dogovor o kriminalizaciji kršenja sankcija EU-a (priopćenje za medije, 12. prosinca 2023.)
- Sankcije: Vijeće dodalo kršenje mjera ograničavanja na popis kaznenih djela u EU-u (priopćenje za medije, 28. studenoga 2022.)
- Vijeće dalo konačno odobrenje za uvođenje kaznenih djela i sankcija za kršenje mjera ograničavanja EU-a (priopćenje za medije, 12. travnja 2024.)
Posljednja izmjena: 12. travnja 2024.