Stambena kriza u EU-u
Europa se suočava s krizom uzrokovanom rastom cijena stambenih nekretnina i povećanjem troškova stanovanja. EU s tim u vezi priprema plan za priuštivije stanovanje.
Rast troškova stanovanja
Cijene stambenih nekretnina u EU-u od 2015. u prosjeku su narasle i do 60 %, pri čemu su neke države članice zabilježile rast od više od 200 %, a cijene najma i troškovi energije nastavili su se povećavati.
Istodobno, dohoci kućanstava nisu išli ukorak, zbog čega mnogi Europljani imaju poteškoće s podmirivanjem troškova stanovanja. Iako sve zemlje i regije EU-a nisu jednako pogođene tom krizom, njezine dalekosežne posljedice čine je zajedničkim problemom svih Europljana.
Na stanovanje danas otpada gotovo petina prosječnog dohotka kućanstva u EU-u, a otprilike svaka deseta osoba navodi da ne može na vrijeme platiti stanarinu ili hipotekarni kredit. U velikim europskim gradovima pritisak je još veći: svaki deseti stanovnik gradova troši više od 40 % svojeg dohotka na stanovanje.
Takva kretanja ograničavaju mogućnosti i za potencijalne kupce i za iznajmljivače, a priuštivost postaje velik gospodarski i socijalni problem u cijeloj Uniji.
Stanovi u središtima velikih europskih gradova sve su nepriuštiviji
Grafikon u nastavku prikazuje postotak plaće za koji se očekuje da će se 2025. potrošiti na najamninu u velikim europskim gradovima. Omjer od 100 % upućuje na to da je za plaćanje najamnine potrebna cijela plaća, dok svaka vrijednost koja premašuje 100 % znači da najamnina premašuje prosječnu plaću. Općenito se smatra optimalnim plaćati do 30 % plaće za najamninu.
Grafikon predstavlja postotak plaće za koji se očekuje da će se 2025. potrošiti na najamninu u raznim velikim europskim gradovima.
Najviši očekivani postotak plaće potrošen na najamninu jest u Lisabonu i iznosi 116 %.
Znatan dio plaće na najam se troši i u drugim gradovima, npr. 74 % u Barceloni i Madridu.
Ističu se i Milano (72 %) i Rim (65 %).
Razlike u području stanovanja
Uvjeti stanovanja znatno se razlikuju diljem EU-a zbog različitih struktura tržišta, pravnih okvira i financijskih sustava. Na tržištima nekih država članica najveći je udio vlasnika nekretnina, dok se druge u velikoj mjeri oslanjaju na privatni najam ili subvencionirano stanovanje.
Otprilike dvije trećine Europljana vlasnici su svojeg doma, ali taj se udio znatno razlikuje među zemljama. Više od 90 % Rumunja posjeduje stambenu nekretninu, dok se s druge strane spektra nalazi Nizozemska, u kojoj je to slučaj za tek nešto više od 10 % stanovništva. Isto tako više od petine stanovništva Francuske korisnici su subvencionirane najamnine, dok je to tek 0,6 % Šveđana.
Te strukturne razlike utječu na način na koji se zemlje suočavaju sa sve većim kamatnim stopama, demografskim pritiscima i potražnjom u širim gradskim područjima. U nekim državama nedostatak stambenih objekata za iznajmljivanje povećava cijene; u drugima je zbog ograničene gradnje i snažne potražnje vlasništvo nad stambenim nekretninama postalo još teže ostvarivo.
Odnos udjela stanova i kuća također se razlikuje među državama članicama: gotovo 72 % stanovnika gradova živi u stanovima, dok 82 % stanovnika ruralnih područja živi u kućama. Predviđa se da će udio stanovništva u gradovima u Europi do 2050. dosegnuti 83 %, pa se očekuje da će se pritisak na stanovanje povećati, posebno u brzorastućim gradovima u kojima su dostupnost i priuštivost već ograničeni.
Status stanovanja u državama EU-a: vlasništvo naspram najma
U grafikonu u nastavku uspoređuju se statusi stanovanja u europskim zemljama, koji pokazuju razlike u omjeru vlasništva nad stambenim nekretninama i podstanarstva. Podaci ukazuju na veći postotak vlasništva nad stambenim nekretninama u istočnoeuropskim zemljama kao što su Rumunjska, Bugarska ili Slovačka, za razliku od većeg postotka podstanarstva u zemljama kao što su Austrija, Njemačka i Francuska.
Na grafikonu je prikazan status stanovanja u različitim europskim zemljama i postotak stanovništva u svakoj zemlji raščlanjen u četiri kategorije na temelju njihove stambene situacije:
Vlasnik, bez neotplaćenog hipotekarnog ili stambenog kredita: postotak ljudi koji su vlasnici svojeg doma bez hipotekarnog ili stambenog kredita. Na primjer, Rumunjska ima najveći udio od 92,8 %.
Vlasnik, s hipotekarnim ili stambenim kreditom: u ovoj su kategoriji oni koji su vlasnici svojeg doma, ali imaju neotplaćeni hipotekarni ili stambeni kredit. U Nizozemskoj 58 % vlasnika stambenih nekretnina ima hipotekarni kredit.
Stanar, unajmljuje po tržišnoj cijeni: postotak ljudi koju unajmljuju po tržišnoj cijeni. U Njemačkoj 46,9 % osoba plaća tržišnu cijenu, u usporedbi s 2,4 % u Bugarskoj.
Stanar, unajmljuje po sniženoj cijeni ili bez plaćanja: u ovoj su kategoriji osobe koje unajmljuju po sniženoj cijeni ili bez plaćanja stanarine. To se, na primjer, odnosi na 21,9 % osoba u Francuskoj i samo 0,6 % u Švedskoj.
Cilj je prikazati razlike u omjeru vlasništva nad stambenim nekretninama i podstanarstva diljem EU-a, ističući više stope vlasništva nad stambenim nekretninama u istočnoeuropskim zemljama kao što su Rumunjska i Bugarska u usporedbi s višim stopama najma u zemljama kao što su Hrvatska i Mađarska.
Plan EU-a za priuštivo stanovanje
Stambena politika odgovornost je država članica jer EU nema nadležnost u tom području. Regionalne i lokalne vlasti često imaju ključnu ulogu u rješavanju stambene krize jer su odgovorne za provedbu stambenih politika, upravljanje propisima o prostornom planiranju i zoniranju, kao i za omogućavanje priuštivih stambenih rješenja kojima se ispunjavaju potrebe specifične za zajednicu.
Međutim, posljedice stambene krize osjećaju se u cijelom europskom gospodarskom i socijalnom okružju. Sve veći troškovi stanovanja utječu na mobilnost radne snage, ograničavaju pristup radnim mjestima i obrazovanju te doprinose nejednakostima među regijama i društvenim skupinama. Zbog tih je prekograničnih učinaka jasno da je to pitanje relevantno na razini EU-a.
Prepoznajući tu činjenicu, čelnici i čelnice EU-a raspravljali su o situaciji u području stanovanja na sastanku Europskog vijeća u listopadu 2025. i pozvali Europsku komisiju da predstavi plan za priuštivo stanovanje kojim se podupiru napori država članica u tom području. Objava Komisijina Europskog plana za priuštivo stanovanje okvirno je predviđena za prosinac 2025.
Dansko predsjedništvo već je predstavilo zaključke o predstojećem planu, koje je potvrdilo 26 država članica. Konkretno, istaknuli su četiri ključna područja djelovanja: financiranje, izgradnju i održivost, planiranje i socijalnu uključenost.
Vijeće je 29. lipnja 2026. pozvalo oblikovatelje politika da razmotre međudjelovanje stambenih potreba i demografskih trendova, kao što su starenje stanovništva, smanjenje veličine kućanstava i migracije iz ruralnih u urbana područja. Skrenuta je pozornost na višedimenzionalnu i međugeneracijsku prirodu stambene krize u Europi i njezin utjecaj na aspekte kao što su kohezija, održivost i konkurentnost.
Kako je EU odgovorio na energetsku krizu 2022.?
Socijalna politika
Čista i održiva mobilnost
Posljednja izmjena: 29. lipnja 2026.