Skip to content

Pristupanje europodručju

Prije uvođenja eura države članice moraju ispuniti određene uvjete, poznate kao konvergencijski kriteriji. Vijeće odlučuje o tome može li određena zemlja uvesti euro.

Pristupanje europodručju

Pristupanje europodručju znači uvođenje druge po veličini rezervne valute na svijetu i druge najkorištenije valute u trgovanju.

Prije uvođenja eura države članice moraju ispuniti uvjete utvrđene Ugovorom iz Maastrichta iz 1992., poznate kao kriteriji iz Maastrichta.

Ti ekonomski i pravni zahtjevi uvedeni su kako bi se osiguralo da države članice budu spremne uvesti euro i funkcionirati u europodručju bez poteškoća.

Najnovija je članica europodručja Bugarska, koja zajedničku valutu uvodi 1. siječnja 2026.

Klauzule o izuzimanju

Sve države članice EU-a u načelu su obvezne uvesti euro nakon što ispune konvergencijske kriterije. Jedina je iznimka Danska – ona u Ugovorima EU-a ima „klauzulu o izuzimanju”, kojom se oslobađa obveze uvođenja eura.

Međutim, odluči li se u nekom trenutku za to, Danska može podnijeti zahtjev za članstvo u europodručju.

Uvjeti za pristupanje

Za pristupanje europodručju države članice EU-a moraju ispuniti određene preduvjete, a to su:

  • ekonomski konvergencijski kriteriji
  • pravna konvergencija.

Ekonomski konvergencijski kriteriji

stabilnost cijena

održiva kamatna stopa

održive javne financije

stabilni devizni tečajevi

Stabilnost cijena

Zemlja mora pokazati održive razine stabilnosti cijena, pri čemu njezina prosječna stopa inflacije (tijekom jedne godine) ne smije premašivati stopu triju država članica s najboljim rezultatima za više od 1,5 postotnih bodova.

Zdrave i održive javne financije

  • planirani ili stvarni državni deficit ne bi smio premašivati 3 % BDP-a
  • udio državnog duga u BDP-u ne bi smio premašivati 60 % BDP-a

Dugoročne kamatne stope kako bi se procijenila trajnost konvergencije

Prosječna nominalna dugoročna kamatna stopa dotične zemlje ne bi smjela premašivati prosječnu nominalnu dugoročnu kamatnu stopu triju država članica s najboljim rezultatima za više od 2 postotna boda.

Stabilnost tečaja kako bi se dokazalo da se gospodarstvo može nositi s fluktuacijama valute

Zemlja mora najmanje dvije godine sudjelovati u tečajnom mehanizmu (ERM II), i to:

  • bez znatnih odstupanja od središnjeg tečaja ERM-a II
  • bez devalvacije bilateralnog središnja tečaja svoje valute u odnosu na euro.

Svrha je tečajnog mehanizma (ERM II) pokazati da gospodarstvo zemlje može neometano funkcionirati bez prekomjernih fluktuacija valute.

Kada zemlja koja ne pripada europodručju pristupi ERM-u II, njezina nacionalna valuta povezuje se s eurom po središnjem tečaju dogovorenom s državama članicama europodručja, zemljama koje ne pripadaju europodručju, ali već sudjeluju u ERM-u II i s ESB-om, a u tom postupku sudjeluje i Komisija. Valuta zatim smije fluktuirati unutar standardnog ograničenja od 15 % iznad ili ispod tog dogovorenog središnjeg tečaja.

Budući da je ERM II preduvjet za uvođenje eura, očekuje se da će sve države članice koje nisu u europodručju, uz izuzeće Danske, u određenom trenutku pristupiti tom mehanizmu.

Od 2018. očekuje se i da zemlje koje žele pristupiti ERM-u II blisko surađuju s jedinstvenim nadzornim mehanizmom Europske središnje banke te da provedu određene obveze u vezi s politikama.

Pravna konvergencija

Zemlje kandidatkinje koje žele pristupiti europodručju moraju osigurati i usklađenost svojeg nacionalnog zakonodavstva s Ugovorom i Statutom Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i Europske središnje banke (ESB).

Ugovorom i Statutom predviđa se neovisnost središnjih banaka.

Procjena spremnosti određene zemlje: izvješća o konvergenciji

Europska središnja banka (ESB) i Europska komisija najmanje svake dvije godine ispituju ispunjavaju li države članice koje ne pripadaju europodručju (takozvane „države članice na koje se primjenjuje odstupanje”) konvergencijske kriterije te jesu li stoga spremne uvesti euro. Svaka od tih institucija objavljuje izvješće o konvergenciji u kojem predstavlja svoje nalaze.

Izvješća se podnose Vijeću EU-a radi razmatranja te kao temelj za moguće kasnije donošenja odluka.

ESB i Komisija takvo izvješće također mogu izraditi u bilo kojem trenutku na zahtjev zemlje koja ne pripada europodručju, a izrazi želju za pristupanjem.

Odluka o uvođenju eura

Vijeće EU-a odlučuje o tome može li zemlja uvesti euro.

Vijeće tu odluku donosi nakon:

  • primitka prijedloga Komisije
  • primitka preporuke država članica europodručja
  • savjetovanja s Europskim parlamentom
  • održavanja rasprave u Europskom vijeću.

Konačnu odluku donose sve države članice EU-a. U zakonodavstvu EU-a to je poznato kao „prestanak odstupanja”.

Utvrđivanje tečaja

Osim navedenoga, Vijeće EU-a neopozivo utvrđuje tečaj po kojem euro zamjenjuje valutu države članice.

Vijeće tu odluku donosi na temelju prijedloga Komisije i nakon savjetovanja s Europskom središnjom bankom.

Odluku u Vijeću jednoglasno donose države članice europodručja i zemlja koja je u postupku uvođenja eura.

Uloga država članica europodručja

Zemlje europodručja daju preporuku Vijeću EU-a o tome je li određena zemlja spremna uvesti euro.

Države članice europodručja tu preporuku moraju izdati u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće primi prijedlog Komisije o uvođenju eura u državi članici.

Preporuku mora donijeti kvalificirana većina država članica europodručja.

Odgovornosti po pristupanju

Uvođenje eura uključuje:

  • trajno utvrđivanje tečaja između nacionalne valute i eura
  • prijenos odgovornosti za monetarnu politiku na Europsku središnju banku
  • očekivanje od država članica da sudjeluju u koordiniranom upravljanju krizama, što uključuje pružanje financijske pomoći drugim zemljama europodručja kada je to potrebno, kako bi se osigurala stabilnost
  • obvezu vlada da informiraju i obrazuju svoje građane i građanke o promjenama povezanima s pristupanjem europodručju, uključujući učinak na svakodnevni život te povezane pogodnosti i poteškoće
  • užu koordinaciju nacionalnih proračunskih politika. Države članice europodručja svakog listopada Komisiji na ocjenu dostavljaju svoje nacrte proračunskih planova za sljedeću godinu. Ako ne ispune kriterije koji se odnose na zdrave i održive javne financije, državama članicama europodručja mogu se uvesti sankcije.

Posljednja izmjena: 1. siječnja 2026.