Okvir gospodarskog upravljanja
Gospodarsko upravljanje ključni je stup ekonomske i monetarne unije. Namijenjeno je otkrivanju i ispravljanju ekonomskih neravnoteža koje bi zbog prekograničnih prelijevanja mogle oslabiti nacionalna gospodarstva ili utjecati na druge zemlje EU-a.
Što je okvir gospodarskog upravljanja EU-a?
Prije uvođenja eura, EU je Ugovorom iz Maastrichta 1992. uspostavio strukturu ekonomske i monetarne unije.
Okvir gospodarskog upravljanja odnosi se na sustav institucija i postupaka koje je EU uspostavio kako bi koordinirao gospodarske politike država članica i postigao svoje gospodarske ciljeve. Taj okvir obuhvaća razrađen sustav koordinacije politika i nadzora. Oslanja se na načela praćenja, sprečavanja i ispravljanja gospodarskih trendova koji bi mogli oslabiti gospodarstva pojedinih država članica ili uzrokovati prelijevanja na druga gospodarstva.
Djelotvornom koordinacijom i nadzorom ekonomskih politika diljem EU-a ostvaruju se tri glavne prednosti.
Srednjoročno i dugoročno tim se okvirom osigurava stabilnost i održivost javnih financija za sve države članice
Njime se potiče održivi gospodarski rast i konvergencija
Njime se uklanjaju makroekonomske neravnoteže, čemu doprinose reforme i ulaganja za jačanje rasta i otpornosti
Okvir gospodarskog upravljanja EU-a, zajedno s jedinstvenom valutom europodručja i s njom povezanom jedinstvenom monetarnom politikom, doprinio je gospodarskoj stabilnosti, rastu i većoj zaposlenosti.
Reforma okvira gospodarskog upravljanja
Od Ugovora iz Maastrichta okvir gospodarskog upravljanja EU-a s vremenom se mijenjao. Kao odgovor na gospodarske krize, poput globalne financijske krize 2008., provedene su reforme.
Oporavak od pandemije bolesti COVID-19 i posljedice ruskog agresivnog rata protiv Ukrajine predstavljaju nove izazove za gospodarstvo EU-a u kontekstu viših razina duga i kamatnih stopa te novih ciljeva u pogledu ulaganja i reformi. Postojeći okvir također se pokazao previše krutim u teškim vremenima, zbog čega je usklađenost država članica s pravilima neujednačena.
EU je stoga dodatno ažurirao svoj okvir gospodarskog upravljanja kako bi ga prilagodio budućnosti. Vijeće je 29. travnja 2024. donijelo paket zakonodavnih akata kojima se provodi reforma EU-ova okvira gospodarskog i fiskalnog upravljanja. Nova pravila stupila su na snagu 30. travnja 2024.
Glavni su ciljevi reforme:
- osigurati zdrave i održive javne financije
- promicati rast reformama i ulaganjima.
Osim toga, cilj je novim pravilima doprinijeti prioritetima EU-a za izgradnju digitalne, zelene i otpornije budućnosti uz jačanje potpore svojoj konkurentnosti i strateškoj autonomiji.
Koja su pravila?
Okvir gospodarskog upravljanja EU-a oslanja se na različite skupove pravila.
Ugovor o funkcioniranju EU-a (UFEU)
U UFEU-u su utvrđene referentne vrijednosti za razine državnog deficita i javnog duga:
3 % za udio planiranog ili stvarnog državnog deficita u bruto domaćem proizvodu (BDP) po tržišnim cijenama; 60 % za udio državnog duga u BDP-u po tržišnim cijenama.
Pakt o stabilnosti i rastu
U Paktu se definiraju pravila za praćenje i koordinaciju nacionalnih fiskalnih i gospodarskih politika.
Pakt sadržava preventivna i korektivna pravila. Primjenjuje se na sve države članice EU-a, no samo zemlje europodručja mogu podlijegati njegovu korektivnom dijelu.
Paket od šest mjera i paket od dvije mjere
Uredbe kojima se jača fiskalni nadzor i uspostavlja postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže kako bi se osigurao nadzor nad neravnotežama koje nastanu izvan fiskalnih politika.
Sprečavanje
Pakt o stabilnosti i rastu sadržava okvir fiskalnog upravljanja, poznat i kao „preventivni dio”. Cilj je preventivnog dijela osigurati zdrave javne financije i održivu platnu bilancu te izbjeći prekomjerne državne deficite.
EU i njegove države članice velik dio koordinacije svojih gospodarskih i fiskalnih politika u praksi provode te ih usklađuju s pravilima dogovorenima na razini EU-a u okviru godišnjeg postupka europskog semestra.
Svaka država članica svake godine od Vijeća dobiva smjernice o svojoj gospodarskoj, proračunskoj i strukturnoj politici te politici zapošljavanja. Te preporuke za pojedine zemlje prvotno predlaže Komisija, a zatim ih analiziraju i o njima raspravljaju stručnjaci iz država članica, potom o njima dogovor postižu ministri i ministrice gospodarstva i financija EU-a, nakon čega o njima raspravljaju šefovi država i vlada EU-a na sastanku Europskog vijeća, a zatim ih Vijeće službeno donese.
Dogovorenom reformom uvodi se prilagođen pristup za svaku državu članicu, uzimajući u obzir različite fiskalne položaje, razine javnog duga i gospodarske izazove diljem EU-a. Njome se istodobno osigurava ukupno smanjenje udjelâ duga i deficita na razborite razine na postupan i realističan način kojim se potiče rast. Osigurava se i djelotvoran multilateralni nadzor.
Referentni smjer kretanja
Komisija državama članicama u slučajevima kada državni deficit premašuje referentnu vrijednost od 3 % BDP-a, a državni dug referentnu vrijednost od 60 % BDP-a dostavlja diferenciran referentni smjer kretanja koji je utemeljen na riziku i iskazan u obliku višegodišnjih neto rashoda. Države članice koje poštuju referentne vrijednosti mogu od Komisije zatražiti tehničke informacije o strukturnom primarnom saldu koje su potrebne kako bi se osiguralo da njihov ukupni deficit ostane ispod 3 % BDP-a.
Smjer kretanja osigurava da se nakon razdoblja fiskalne prilagodbe državni dug država članica uvjerljivo smanji ili da ostane na razboritim razinama ispod 60 % BDP-a u srednjoročnom razdoblju. Osim toga, njegov je cilj da se osigura da se svaki državni deficit smanji ispod 3 % BDP-a i zadrži ispod te razine.
Standardno razdoblje fiskalne prilagodbe traje četiri godine. Međutim, države članice mogu zatražiti dulje razdoblje prilagodbe od najviše sedam godina. To je produljenje dopušteno ako dotična država članica provede reforme i ulaganja kojima se poboljšavaju otpornost i potencijal rasta, podupire fiskalna održivost i rješavaju zajednički prioriteti EU-a, kao što su zelena i digitalna tranzicija, energetska sigurnost ili izgradnja obrambenih sposobnosti.
Referentni smjer kretanja mora biti u skladu s dvjema zaštitnim mjerama:
- zaštitnom mjerom za održivost duga
- zaštitnom mjerom za otpornost na deficit.
Zaštitnom mjerom za održivost duga osigurava se da se udio državnog duga smanjuje za minimalni godišnji prosjek od 1 % BDP-a dok god je udio duga države članice iznad 90 % ili 0,5 % BDP-a dok god je udio duga države članice između 60 % i 90 %. Ta se zaštitna mjera ne primjenjuje na zemlje s udjelom duga manjim od 60 %. Njezina je svrha postupno i realistično smanjiti udio duga na razborite razine.
Zaštitnom mjerom za otpornost na deficit osigurava se margina sigurnosti ispod referentne vrijednosti deficita od 3 % BDP-a utvrđene Ugovorom. Njezina je svrha da nacionalni proračuni budu otporni na promjene u budućnosti stvaranjem fiskalnih rezervi.
Nacionalni srednjoročni fiskalno-strukturni planovi
Na temelju novog okvira svaka država članica priprema srednjoročni fiskalno-strukturni plan koji obuhvaća četverogodišnje ili petogodišnje razdoblje. Taj plan sadržava fiskalne, reformske i ulagačke obveze te doprinosi osiguravanju dosljednog i postupnog smanjenja duga i promicanju održivog i uključivog rasta.
Na temelju svojih referentnih smjerova kretanja ili tehničkih informacija države članice u svoje nacionalne srednjoročne fiskalne strukturne planove uključuju svoje kretanje fiskalne prilagodbe, izraženo kao kretanje neto rashoda.
Te planove i kretanja neto rashoda mora potvrditi Vijeće nakon procjene Komisije. Ako država članica zatraži produljenje razdoblja prilagodbe, Vijeće mora potvrditi i skup reformskih i ulagačkih obveza na kojima se temelji to produljenje.
Ako nacionalni srednjoročni fiskalno-strukturni plan države članice nije u skladu sa zahtjevima, Vijeće preporučuje da država članica podnese revidirani plan.
Komisija upotrebljava kontrolni račun za praćenje kumulativnih pozitivnih i negativnih odstupanja stvarnih neto rashoda od njihovih dogovorenih kretanja neto rashoda.
Pokazatelj neto rashoda
Kako bi se pojednostavnio fiskalni okvir EU-a i povećala transparentnost, jedinstveni operativni pokazatelj koji se temelji na održivosti duga služi kao osnova za utvrđivanje kretanja neto rashoda i provedbu godišnjeg fiskalnog nadzora za svaku državu članicu: pokazatelj neto rashoda.
Temelji se na neto primarnim rashodima koje financira država, tj. rashodima bez diskrecijskih mjera na strani prihoda, rashodima za kamate, rashodima za cikličku nezaposlenost, nacionalnim rashodima za sufinanciranje programa koje financira EU i rashodima za programe EU-a koji su u potpunosti pokriveni prihodima iz fondova EU-a.
Pokazatelj neto rashoda omogućuje makroekonomsku stabilizaciju jer na njega ne utječu automatski stabilizatori, uključujući fluktuacije prihoda i rashoda izvan izravne kontrole države.
Godišnje izvješće o napretku
U novom okviru uvedeno je godišnje izvješće o napretku u kojem svaka država članica pruža informacije o provedbi svojeg nacionalnog srednjoročnog fiskalno-strukturnog plana, uključujući kretanje neto rashoda, i o napretku u pogledu reformi i ulaganja.
Klauzula o odstupanju
Pravilima se predviđa mogućnost aktiviranja opće klauzule o odstupanju, čime se suspendiraju pravila za sve države članice u slučaju teškog gospodarskog pada u europodručju ili EU-u u cjelini, pod uvjetom da se time srednjoročno ne ugrožava fiskalna održivost. Aktivacija klauzule ima rok od jedne godine, ali taj rok može se produljiti.
Na temelju novih pravila Vijeće može aktivirati nacionalnu klauzulu o odstupanju ako to zatraži država članica i ako to preporuči Komisija. Time bi se pravila suspendirala samo za dotičnu državu članicu u slučaju da iznimne okolnosti izvan kontrole te države članice znatno utječu na njezine javne financije. Ta se klauzula aktivira samo ako se time ne ugrožava fiskalna održivost u srednjoročnom razdoblju, a Vijeće ograniči razdoblje njezine aktivacije.
Vijeće je 8. srpnja 2025. aktiviralo nacionalnu klauzulu o odstupanju za 15 država članica, a to su: Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Finska, Grčka, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Portugal, Slovačka i Slovenija. Vijeće je 10. listopada 2025. aktiviralo i klauzulu za Njemačku.
Time se želi pomoći državama članicama pri prijelazu na veću potrošnju za obranu na nacionalnoj razini uz istodobno osiguravanje održivosti duga.
Izvršavanje
Države članice moraju izbjegavati prekomjerne državne deficite i dugove, u skladu s Ugovorom o funkcioniranju EU-a (članak 126. stavak 1. UFEU-a). U praksi to znači da države članice ne bi trebale premašiti referentne vrijednosti omjera deficita od 3 % i udjela duga od 60 %.
Pravila za izvršavanje u tom području utvrđena su u korektivnom dijelu Pakta o stabilnosti i rastu. Ta će pravila biti ojačana u okviru novog okvira gospodarskog upravljanja.
Postupak u slučaju prekomjernog deficita
Postupkom u slučaju prekomjernog deficita želi se osigurati proračunsku disciplinu. Cilj mu je:
- odvraćanje od prekomjernih državnih deficita i, ako do njih dođe, poticanje njihovog brzog ispravljanja
- postupno i održivo smanjenje duga dok se dug ne smanji ispod referentne vrijednosti od 60 % BDP-a iz Ugovora.
Postupak u slučaju prekomjernog deficita na temelju kriterija deficita zahtijeva minimalnu godišnju strukturnu prilagodbu od 0,5 % BDP-a. Nepoštovanje može rezultirati novčanim kaznama u iznosu do 0,05 % BDP-a, a dotična država članica mora ih plaćati svakih šest mjeseci sve dok Vijeće ne potvrdi da je poduzeto djelotvorno djelovanje. Komisija razmatra pokretanje postupka u slučaju prekomjernog deficita koji se temelji na deficitu ako omjer državnog deficita i BDP-a premaši referentnu vrijednost od 3 %.
Na temelju novih pravila postupak u slučaju prekomjernog deficita koji se temelji na dugu usmjeren je na odstupanja od kretanja neto rashoda. To znači da se smatra da se omjer državnog duga i BDP-a smanjuje u dovoljnoj mjeri i da se približava referentnoj vrijednosti zadovoljavajućim tempom ako dotična država članica poštuje svoje kretanje neto rashoda. Komisija razmatra pokretanje postupka u slučaju prekomjernog deficita koji se temelji na dugu ako odstupanja zabilježena na kontrolnom računu države članice godišnje premašuju 0,3 % BDP-a ili 0,6 % BDP-a kumulativno.
Pri ocjenjivanju usklađenosti države članice s kriterijima deficita i/ili duga Vijeće i Komisija procjenjuju različite relevantne čimbenike. Među njima su:
- razmjer odstupanja
- napredak u provedbi reformi i ulaganja
- težina izazova u vezi s javnim dugom
- povećani rashodi za obranu (ako je primjenjivo).
Komisija redovito ocjenjuje je li dotična vlada poduzela djelotvorno djelovanje i izdaje preporuku Vijeću. Vijeće zatim treba odlučiti o tome mogu li se sankcije okončati ili bi ih trebalo nastaviti i/ili postrožiti.
Posljednja izmjena: 10. listopada 2025.