Provjera izravnih stranih ulaganja ukratko
Pravila EU-a o provjeri stranih ulaganja omogućuju državama članicama da kontroliraju strana ulaganja u EU-u i otklone eventualne rizike za sigurnost ili javni poredak povezane s njima. Pritom surađuju s drugim državama članicama i Komisijom.
Što su izravna strana ulaganja?
Izravna strana ulaganja odnose se na situacije u kojima ulagatelji stječu stvarno sudjelovanje u upravljanju poduzećem iz EU-a ili kontrolu nad njim. Izravna strana ulaganja nisu isto što i portfeljna ulaganja, pri kojima ulagatelji kupuju dionice poduzeća, ali ne sudjeluju u upravljanju ni u kontroli nad njime.
Kao i međunarodna trgovina, izravna strana ulaganja obično doprinose gospodarskom rastu i mogu olakšati prekogranični prijenos robe, usluga i kapitala.
Ulazna i izlazna izravna strana ulaganja
Izravna strana ulaganja mogu biti ulazna ili izlazna. U slučaju ulaznih izravnih stranih ulaganja strani ulagatelji ulažu u određenu zemlju ili regiju, a u slučaju izlaznih domaći ulagatelji ulažu u strana tržišta.
Za mjerenje izravnih stranih ulaganja obično se upotrebljavaju dva glavna pokazatelja: stanje i tokovi.
Stanje
Stanje izravnih stranih ulaganja pruža pregled koliko stranih ulaganja postoji u određenom trenutku i koja je njihova ukupna vrijednost.
Stanje izlaznih izravnih stvarnih ulaganja vrijednost je vlasničkog kapitala (tj. vlasničkih udjela) koji ulagatelji iz EU-a imaju u poduzećima u inozemstvu i neto zajmova tim poduzećima.
Stanje ulaznih izravnih stvarnih ulaganja vrijednost je vlasničkog kapitala koji strani ulagatelji imaju u poduzećima rezidentnima u EU-u i neto zajmova tim poduzećima.
Tokovi
Tokovi izravnih stranih ulaganja pokazatelj su kretanja i prikazuju vrijednost novih ulaganja u određenom vremenskom razdoblju. Sastoje se od transakcija vlasničkim kapitalom, ponovnog ulaganja zarade i dužničkih transakcija među poduzećima.
Tokovi ulaznih izravnih stranih ulaganja predstavljaju vrijednost novih izravnih stranih ulaganja koja su ušla u EU u određenom razdoblju.
Tokovi izlaznih izravnih stranih ulaganja predstavljaju vrijednost ulaganja koja su poduzeća iz EU-a izvršila u inozemstvu u istom razdoblju.
Izravna strana ulaganja u brojkama
EU je najveći pružatelj stranih ulaganja na svijetu, ali i njihovo glavno odredište.
Krajem 2024. izlazna vanjska ulaganja iz EU-a iznosila su 12,34 bilijuna eura, a ulazna ulaganja u EU 10,59 bilijuna eura. Te brojke uključuju i ulaganja unutar EU-a (kada poduzeće iz jedne zemlje EU-a ulaže u poduzeće iz druge zemlje EU-a).
Uzmu li se u obzir samo ulaganja izvan EU-a, izlazna ulaganja iz EU-a iznosila su 9,31 bilijun eura, a ulazna ulaganja u EU 7,04 bilijuna eura.
Pet glavnih partnera i za ulazna i za izlazna ulaganja sljedeće su zemlje:
- Sjedinjene Američke Države
- Ujedinjena Kraljevina
- Švicarska
- Kajmanski Otoci
- Singapur.
Aluvijalni grafikon koji prikazuje osam glavnih izvora izravnih stranih ulaganja:
- Sjedinjene Američke Države: 31 %
- Ujedinjena Kraljevina: 17,5 %
- Švicarska: 8,9 %
- Kajmanski Otoci: 5 %
- Singapur: 3,9 %
- Bermudi: 3,5 %
- Kanada: 3,3 %
- Japan: 3,3 %
Aluvijalni grafikon koji prikazuje osam glavnih odredišta izravnih stranih ulaganja:
- Sjedinjene Američke Države: 28,7 %
- Ujedinjena Kraljevina: 19,5 %
- Švicarska: 8,4 %
- Kajmanski Otoci: 3 %
- Singapur: 2,7 %
- Bermudi: 2,6 %
- Kanada: 2,6 %
- Japan: 2,5 %
Subjekti posebne namjene
Subjekt posebne namjene (SPN) pravni je subjekt, kao što je društvo kći, holding društvo ili subjekt za financiranje, osnovan u određenoj zemlji ponajprije za financijske, porezne ili regulatorne svrhe, a ne radi obavljanja stvarnih gospodarskih djelatnosti u toj zemlji.
Subjekti posebne namjene imaju važnu ulogu u izravnim stranim ulaganjima. Krajem 2024. bili su zaslužni za 29 % ukupnih izravnih stranih ulaganja EU-a u inozemstvu i 34 % izravnih stranih ulaganja iz ostatka svijeta u EU-u.
Investicijski ciljevi EU-a
EU je jedno od najotvorenijih mjesta za ulaganje na svijetu i provodi koordiniranu politiku o izravnim stranim ulaganjima. Osim toga, EU pregovara o pravilima ulaganja i provodi ih u okviru trgovinskih sporazuma ili zasebnih sporazuma o ulaganjima.
Glavni ciljevi EU-ove investicijske politike uključuju:
- osiguravanje jednakih uvjeta kako se ni ulagatelji iz EU-a ni strani ulagatelji ne bi suočavali s diskriminacijom ili lošim postupanjem
- poticanje ulaganja u EU-u zahvaljujući predvidljivom i transparentnom poslovnom okružju
- poticanje ulaganja kojima se podupiru održivi razvoj i poštovanje ljudskih prava te radnih i okolišnih standarda.
Pravila o provjeri ulaganja
U EU-u postoje pravila o provjeri izravnih stranih ulaganja kako bi se državama članicama omogućile kontrole stranih ulaganja u EU-u i otklanjanje eventualnih rizika za sigurnost ili javni poredak povezane s njima. Pritom surađuju s drugim državama članicama i Europskom komisijom.
Suradnja i razmjena informacija o ulaganjima iz inozemstva na razini EU-a potrebne su jer bi izravna strana ulaganja u jednoj državi članici mogla predstavljati rizik za sigurnost ili javni poredak u drugoj državi članici ili čak u cijelom EU-u.
Vijeće je uredbu o provjeri izravnih stranih ulaganja izvorno donijelo 5. ožujka 2019., a pravila se primjenjuju od listopada 2020. Tom je uredbom, među ostalim, uspostavljen mehanizam suradnje za izražavanje zabrinutosti u vezi s određenim ulaganjima i raspravu o takvim bojaznima, utvrđeni su zahtjevi za mehanizme provjere na nacionalnoj razini i Komisiji je omogućeno da izdaje mišljenja o ulaganjima koja ugrožavaju sigurnost više država članica.
Kako bi se bolje odgovorilo na izazove uzrokovane sve većim geopolitičkim napetostima i tehnološkim razvojem i pritom očuvao položaj EU-a kao jednog od najotvorenijih područja za ulaganja na svijetu, Komisija je 2024. podnijela prijedlog za poboljšanje pravila o provjeri izravnih stranih ulaganja. Nova pravila temelje se na preispitivanju 1200 slučajeva izravnih stranih ulaganja u razdoblju od 2021. do 2024. i njima će se:
- osigurati da sve države članice imaju uspostavljen mehanizam za provjeru, uz usklađenija nacionalna pravila
- proširiti EU-ove provjere na ulaganja ulagatelja iz EU-a koji su pod krajnjom kontrolom pojedinaca ili poduzeća iz trećih zemalja.
Vijeće je u lipnju 2026. formalno donijelo revidiranu uredbu. Novim će se pravilima, među ostalim, uvesti minimalno sektorsko područje primjene, što znači da će sve države članice morati provjeravati strana ulaganja u:
- robu s dvojnom namjenom i vojnu opremu
- iznimno bitne tehnologije
- kritične sirovine
- kritične subjekte u području energetske, prometne i digitalne infrastrukture
- izbornu infrastrukturu
- ograničen skup subjekata financijskog sustava.
Pravila će se početi primjenjivati 18 mjeseci nakon stupanja na snagu revidirane uredbe.
Revidirani mehanizmi za provjeru izravnih stranih ulaganja dio su strategije EU-a za jačanje gospodarske sigurnosti i zaštitu strateških industrijskih sektora od rizičnih ulaganja stranih ulagatelja.
Posljednja izmjena: 8. rujna 2026.