Schengensko područje – pojašnjenje
Schengensko područje omogućuje slobodno putovanje među državama članicama, bez prolaska graničnih kontrola, za više od 450 milijuna osoba.
Što je schengensko područje?
Schengensko područje jedno je od glavnih postignuća europskog projekta. Pokrenuto je 1985. kao međuvladin projekt pet država članica EU-a, Francuske, Njemačke, Belgije, Nizozemske i Luksemburga. Postupno se proširilo u najveće područje slobodnog putovanja na svijetu.
Schengen je ime luksemburškog seoceta na granici s Njemačkom i Francuskom, gdje je 1985. potpisan Schengenski sporazum, a 1990. Schengenska konvencija.
Članstvo u području bez nadzora unutarnjih granica znači da zemlje:
- ne provode kontrole na svojim unutarnjim granicama, osim u slučajevima posebnih prijetnji
- provode usklađen nadzor vanjskih granica na temelju jasno definiranih kriterija.
Skup pravila kojima se uređuje schengensko područje naziva se Zakonik o schengenskim granicama.
Koje su države dio schengenskog područja?
Schengensko područje danas obuhvaća više od 4 milijuna kvadratnih kilometara na kojima živi više od 450 milijuna stanovnika te uključuje 29 zemalja:
- 25 od 27 država članica EU-a
- sve članice Europskog udruženja slobodne trgovine (Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska).
Vijeće je 30. prosinca 2023. postiglo dogovor o ukidanju nadzora unutarnjih zračnih i morskih granica s Bugarskom i Rumunjskom. Povrh toga, 12. prosinca 2024. odlučilo je ukinuti kontrole osoba na unutarnjim kopnenim granicama s tim dvjema zemljama i između njih. Zbog toga su od 1. siječnja 2025. Bugarska i Rumunjska punopravne članice schengenskog područja.
Kontrole na unutarnjim granicama s Ciprom još nisu ukinute, a Irska nije dio schengenskog područja.
Koje su prednosti schengenskog područja?
Schengensko područje omogućuje slobodno putovanje među državama članicama za više od 450 milijuna ljudi, bez prolaska graničnih kontrola.
Svakoga dana oko 3,5 milijuna osoba prelazi unutarnje granice radi posla, studiranja ili posjeta obitelji ili prijateljima. Gotovo 1,7 milijuna osoba stanuje u jednoj zemlji schengenskog područja, a radi u drugoj.
Procjenjuje se da Europljani i Europljanke svake godine obave 1,25 milijardi putovanja unutar schengenskog područja, što uvelike koristi i turističkom i kulturnom sektoru.
Schengensko područje donosi znatne gospodarske koristi svim građanima i poduzećima u državama sudionicama. Služi kao temelj Europske unije i jedinstvenog tržišta u cjelini.
Mogu li državljani trećih zemalja imati koristi od schengenskog područja?
Državljani i državljanke trećih zemalja koji žive u EU-u ili ga posjećuju u svrhu turizma, studentske razmjene ili u poslovne svrhe također mogu putovati između zemalja schengenskog područja bez prolaska graničnih kontrola.
Za putnike koji prolaze schengenskim područjem ili namjeravaju u njemu kratkotrajno boraviti EU je uspostavio zajednička pravila o vizama.
Zajednička vizna politika EU-a nužna je za učinkovito funkcioniranje schengenskog područja bez granica jer olakšava ulazak posjetitelja u EU i istodobno jača unutarnju sigurnost.
Schengenska viza (Infografika)
Kako je schengensko područje unaprijedilo sigurnost u EU-u?
Jedan je od glavnih ciljeva schengenskog područja zaštita vlastitih građana i građanki pojačanom suradnjom policijskih snaga, carinskih tijela i tijela zaduženih za nadzor vanjskih granica. Ti novi oblici suradnje uvedeni su kako bi se nadoknadio svaki rizik od sigurnosnih nedostataka proizišlih iz ukidanja nadzora unutarnjih granica.
U kontekstu suradnje u području izvršavanja zakonodavstva schengensko područje omogućuje:
- poboljšane sustave komunikacije među policijskim snagama
- potjeru kriminalaca
- prekogranični nadzor osumnjičenika
- uzajamnu operativnu pomoć
- izravnu razmjenu informacija među policijskim tijelima.
To je golema prednost u borbi protiv terorizma te teškog i organiziranog kriminala, uključujući trgovinu ljudima i nezakonite migracije.
Kako se zemlje pridružuju schengenskom području?
Zemlje koje se žele pridružiti schengenskom području moraju ispuniti niz preduvjeta. One moraju:
- primijeniti zajednički skup schengenskih pravila (tzv. schengensku pravnu stečevinu), npr. u pogledu nadzora granica, izdavanja viza, policijske suradnje i zaštite osobnih podataka
- preuzeti odgovornost za nadzor vanjskih granica u ime drugih zemalja schengenskog područja i za izdavanje jedinstvenih schengenskih viza
- učinkovito surađivati s tijelima za izvršavanje zakonodavstva u drugim zemljama schengenskog područja kako bi se održala visoka razina sigurnosti nakon ukidanja nadzora unutarnjih granica
- povezati se na Schengenski informacijski sustav (SIS) i primjenjivati ga.
Zemlje koje se žele pridružiti schengenskom području moraju proći niz evaluacija kako bi se utvrdilo ispunjavaju li uvjete potrebne za primjenu schengenskih pravila.
Nakon što se evaluacijom potvrdi da je određena država članica spremna za pridruživanje schengenskom području bez nadzora unutarnjih granica, sve druge članice schengenskog područja moraju, nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, jednoglasno odobriti tu odluku.
Može li se nadzor granica unutar schengenskog područja ponovno uspostaviti?
U kontekstu pandemije bolesti COVID-19 nekoliko država članica EU-a odlučilo je između 2020. i 2022. ponovno uvesti nadzor unutarnjih granica. Nadzor je ponovno uveden i u drugim okolnostima, među ostalim 2015., nakon terorističkih napada ili povećanja priljeva migranata u EU.
Ponovno uvođenje nadzora unutarnjih granica trebalo bi primjenjivati tek kao krajnju mjeru.
U iznimnim okolnostima
Zakonikom o schengenskim granicama državama članicama omogućuje se da u iznimnim okolnostima, kada je ugroženo sveukupno funkcioniranje schengenskog područja, ponovno uvedu nadzor određenih unutarnjih granica.
U takvim situacijama Vijeće može preporučiti da jedna ili više država članica ponovno uvedu nadzor granica, na temelju prijedloga Europske komisije.
Uvođenje kontrola u slučaju iznimnih okolnosti mora odobriti Vijeće.
Kao odgovor na ozbiljnu prijetnju
Zakonikom o schengenskim granicama također se predviđa da države članice mogu uvesti privremeni nadzor granica kako bi odgovorile na ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.
U tom slučaju dotična država članica o tome mora obavijestiti Komisiju i druge države članice, i to najmanje četiri tjedna prije uvođenja kontrola odnosno u kraćem razdoblju ako okolnosti nisu unaprijed poznate. Za ponovno uvođenje unutarnjih kontrola nije potrebno odobrenje Vijeća.
Kako se štite vanjske granice schengenskog područja?
EU i njegove države članice uspostavili su konkretne mjere za očuvanje europske sigurnosti i jačanje vanjskih granica EU-a.
Među njima su uspostava Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) i razvoj Schengenskog informacijskog sustava (SIS).
Tijela diljem EU-a služe se Schengenskim informacijskim sustavom (SIS) kako bi unijela ili pronašla upozorenja o traženim ili nestalim osobama i predmetima. Sustav sadrži otprilike 86,5 milijuna upozorenja, a tijekom 2022. tijela su u njemu pretraživala informacije više od 35 milijuna puta na dan.
U SIS-u se tijelima daju i upute o tome kako reagirati kada se pronađe osoba ili predmet, primjerice kad je posrijedi:
- uhićenje tražene osobe
- zaštita nestale ranjive osobe
- oduzimanje nezakonitog ili ukradenog predmeta.
Ažuriraju se ili su u razvoju i sljedeći informatički alati koji će pomoći u borbi protiv kriminala i osiguravanju granica:
- vizni informacijski sustav (VIS)
- sustav ulaska/izlaska (EES)
- europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS).
IT sustavi EU-a za sigurnost i migracije (Infografika)
- Schengensko područje: Vijeće donijelo ažuriranje Zakonika o schengenskim granicama (priopćenje za medije, 24. svibnja 2024.)
- Schengen: Vijeće i Parlament postigli dogovor o ažuriranju Zakonika EU-a o granicama (priopćenje za medije, 6. veljače 2024.)
- Zakonik o schengenskim granicama: Vijeće donijelo opći pristup (priopćenje za medije, 10. lipnja 2022.)
Vidi također
Posljednja izmjena: 7. srpnja 2026.