Skip to content

Strukturna reforma bankarskog sektora EU-a: poboljšanje otpornosti kreditnih institucija

Vijeće trenutačno radi na Nacrtu uredbe o strukturnim mjerama kojima se poboljšava otpornost kreditnih institucija EU-a. Uredbom se nastoji spriječiti nastajanje sustavnih rizika za financijski sustav EU-a do kojeg bi moglo doći zbog propadanja velikih, iznimno složenih i međusobno povezanih kreditnih institucija.

Novim bi se pravilima smanjili takvi rizici na način da bi se uvelo obvezno razdvajanje visokorizičnog poslovanja banaka, u prvom redu trgovanja za vlastiti račun, od njihovih osnovnih djelatnosti, kao što su usluge primanja depozita i plaćanja malih vrijednosti. Osnovne djelatnosti banaka od ključne su važnosti za realno gospodarstvo te kao takve trebaju biti posebno zaštićene. 

Očekivane koristi

  • povećana stabilnost na financijskim tržištima
  • povećana zaštita novca poreznih obveznika, s obzirom na to da se manje banke koje propadaju mogu sanirati bez upotrebe javnog novca
  • smanjeni moralni hazard s obzirom na to da bi se uklonila mogućnost da se velike bankarske grupacije mogu osloniti na vladine implicitne subvencije
  • povećana usklađenost pravila za kreditne institucije u svim državama članicama EU-a, što bi osiguralo jednake uvjete na unutarnjem tržištu i smanjilo mogućnosti zaobilaženja regulative (ili zahtijevanja „regulatorne arbitraže”)
  • smanjeno narušavanje tržišnog natjecanja među bankama

U Vijeću

Lipanj 2015.: Vijeće je o Nacrtu uredbepostiglo dogovor o svojem stajalištu u prvom čitanju (poznat pod nazivom „opći pristup”). Taj će dokument predsjedništvu Vijeća poslužiti kao pregovarački mandat u pregovorima s Europskim parlamentom o konačnoj verziji Uredbe.  

Drugi semestar 2014.: analiza Prijedloga na sastanku Radne skupine Vijeća za financijske usluge  

Siječanj 2014.: Vijeće je od Europske komisije zaprimilo Prijedlog uredbe o strukturnim mjerama kojima se poboljšava otpornost kreditnih institucija EU-a

Stajalište Vijeća: ključne točke

Obvezno razdvajanje trgovanja za vlastiti račun

Trgovanje za vlastiti račun visokorizično je trgovanje pri kojem banka, s ciljem ostvarenja profita za sebe, trguje raznim financijskim instrumentima koristeći se svojim vlastitim sredstvima, a ne novcem deponenata. U slučaju da takva djelatnost čini veliki dio djelatnosti neke banke, gubici bi bili štetni za osnovnu djelatnost te banke, primjerice, za primanje depozita. To je od posebne važnosti za slučajeve banaka koje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje, koje bi se mogle upustiti u takvo visokorizično poslovanje pod pretpostavkom da bi im njihova veličina i važnost u slučaju propadanja osigurali vladinu potporu.

Prijedlogom Komisije predviđena je zabrana trgovanja za vlastiti račun. Vijeće je smatralo da bi bilo bolje strože regulirati trgovanje za vlastiti račun nego zabraniti ga, s obzirom na to da bi zabrana mogla imati prekomjerne štetne učinke na diversifikaciju izvora prihoda neke banke te bi ga se također moglo izbjeći tako da se manje reguliranim ili nereguliranim subjektima prepusti obavljanje određenih djelatnosti. Stoga Vijeće predlaže obvezno razdvajanje trgovanja za vlastiti račun od osnovnih djelatnosti kreditnih institucija.

Odluku o razdvajanju donosila bi nacionalna nadležna tijela (primjerice tijela za nadzor nad bankama) nakon provedene temeljite analize rizika s obzirom na utvrđeni skup kriterija. Banke na koje bi se odnosile takve odluke imale bi dovoljno vremena za reorganizaciju svojih djelatnosti.

Ako bi, međutim, banka mogla dokazati tijelu za nadzor da su rizici u koje se upušta smanjeni na druge načine, na nju bi se primijenilo izuzeće od zahtjeva za razdvajanjem.

Razdvajanje ostalih visokorizičnih djelatnosti trgovanja

Nacionalna nadležna tijela također bi provodila procjenu rizika djelatnosti trgovanja velikih banaka koje ne obuhvaćaju trgovanje za vlastiti račun, kao što su održavanje tržišta, rizični derivati i složena sekuritizacija. U slučaju da nadležno tijelo utvrdi postojanje prekomjernih rizika, može:

  • zahtijevati da se te djelatnosti trgovanja razdvoje od temeljne kreditne institucije
  • zahtijevati povećanje kapitalnih zahtjeva temeljne kreditne institucije ili
  • nametnuti druge bonitetne mjere

Razdvojenim subjektima ne bi bilo omogućeno primati depozite stanovništva koji ispunjavaju uvjete za zaštitu u okviru sustava osiguranja depozita, niti bi im bilo omogućeno pružati povezane usluge plaćanja malih vrijednosti.

Prilagodba postojećeg nacionalnog prava

Uslijed nedavne financijske krize države članice uvele su niz mjera u svojim nacionalnim pravima kako bi u svojim bankarskim sustavima uklonile slabosti koje je ta kriza razotkrila.

Kako bi se ta postojeća nacionalna pravila prilagodila i kako bi se izbjeglo nepotrebno preklapanje, Vijeće predlaže da države članice pristupe prekomjernom preuzimanju rizika u djelatnostima trgovanja banaka na jedan od dva sljedeća načina:

1.) ili putem nacionalnog zakonodavstva kojim bi se od velikih banaka zahtijevalo da izdvoje svoje osnovne djelatnosti ili

2.) putem mjera koje bi nadležna tijela nametnula u skladu s Uredbom

Područje primjene Uredbe

Nakon što je analiziralo Prijedlog Komisije, Vijeće je predložilo da se Uredba primjenjuje na:

  • globalne sustavno važne institucije
  • kreditne institucije čija ukupna imovina tri uzastopne godine iznosi najmanje 30 milijardi eura te čije djelatnosti trgovanja imaju vrijednost od najmanje 70 milijardi eura ili predstavljaju 10 % njihove ukupne imovine.

Globalne sustavno važne institucije definirane su u skladu s člankom 131. Direktive o kapitalnim zahtjevima (Direktiva 2013/36/EU) te se utvrđuju posebnom metodologijom koju određuje Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo. Kriterijima su, među ostalim, obuhvaćeni veličina banke, prekogranične aktivnosti i međupovezanost.

Ako to žele, države članice mogle bi ta pravila primijeniti na manje kreditne institucije. 

Što se tiče geografskog područja primjene, ta pravila primjenjivala bi se na:

  • sve banke s poslovnim nastanom u EU-u i njihove podružnice bez obzira na njihovu lokaciju
  • grupacije kreditnih institucija, ako najmanje jedan od njihovih članova ima poslovni nastan u EU-u
  • podružnice i društva kćeri s poslovnim nastanom u Uniji čije matične institucije imaju poslovni nastan izvan EU-a

Široko geografsko područje primjene trebalo bi osigurati jednake uvjete te spriječiti da banke zaobilaze ta pravila, primjerice, prebacivanjem djelatnosti koje bi potencijalno bile zahvaćene izvan EU-a.

Tijela za nadzor imala bi mogućnost da od zahtjeva za razdvajanje izuzmu bilo koju stranu podružnicu bankarskih grupacija koje imaju geografski decentraliziranu strukturu te funkcioniraju kao mreža neovisnih subjekata koja se u slučaju propadanja lako može raspustiti.

Iznimke

Vijeće predlaže da se Uredba ne primjenjuje na kreditne institucije čiji:

  • ukupni depoziti na koje se odnosi zaštita predviđena Direktivom EU-a o sustavima osiguranja depozita predstavljaju manje od 3 % od njihove ukupne imovine
  • ukupni prihvatljivi depoziti stanovništva iznose manje od 35 milijardi eura

Komisija je predložila da se Uredba ne primjenjuje na državne dužničke instrumente. Vijeće predlaže klauzulu kojom bi se Komisiji omogućilo da preispita to izuzeće, uzimajući u obzir razvoj događaja na europskoj i međunarodnoj razini.

Ostala pravila

Nacrtom uredbe također se uspostavljaju pravila za koordinaciju različitih nacionalnih tijela za nadzor nad bankama kada je riječ o odlukama u vezi s razdvajanjem visokorizičnih djelatnosti banaka, posebno u slučaju prekograničnih bankarskih grupacija. 

Zašto je potrebna uredba o strukturnoj reformi bankarskog sustava?

Smanjenje rizika

EU je u posljednje vrijeme proveo niz reformi s ciljem poboljšanja otpornosti svojeg bankarskog sustava i zaštite novca poreznih obveznika u slučaju propadanja banaka.

Međutim, još uvijek postoje određeni značajni rizici u bankarskom sektoru EU-a, u prvom redu zbog veličine i složenosti nekih njegovih kreditnih institucija i prekomjernog preuzimanja rizika, osobito u trgovanju visokosloženim financijskim instrumentima. Te institucije i dalje su prevelike da bi se dopustilo njihovo propadanje i presložene za rješavanje u slučaju propadanja.

Zaštita novca poreznih obveznika

S obzirom na to da su jako važne za financijski sustav, te institucije sklone su oslanjanju na implicitna jamstva vlada koje bi, u slučaju propadanja velikih banaka, morale upotrijebiti javna sredstva kako bi ih poduprla. Prema Europskoj komisiji,  doprinos poreznih obveznika dokapitalizaciji banaka, jamstvima, mjerama za imovinu umanjene vrijednosti i sličnim rješenjima u 2014. iznosio je otprilike 1,6 bilijuna eura ili 13 % BDP-a EU-a.

Imovina nekih od najvećih banaka u EU-u gotovo je jednaka BDP-u njihovih matičnih zemalja, a svaka od 10 najvećih bankarskih grupacija ima ukupnu imovinu čija vrijednost iznosi od 1 000 milijardi do 2 000 milijardi eura.

Zamišljena vrijednost derivata povećala se s 3,5 svjetska BDP-a koliko je iznosila 1998. na 12 svjetskih BDP-a u 2014.

Prema Europskoj Komisiji, 2014. godine bankarski sektor Europske unije predstavljao je oko 42,9 bilijuna eura i gotovo 350 % BDP-a EU-a

Osnovne informacije

Liikanenovo izvješće

Europska komisija osnovala je 2011. skupinu stručnjaka na visokoj razini zaduženu za procjenu stanja u bankarskom sektoru EU-a te za utvrđivanje područja u kojima su potrebne strukturne reforme. Tom skupinom, koju je osnovala Europska komisija, predsjedao je Erkki Liikanen, guverner Središnje banke Finske.

Skupina stručnjaka održala je opsežno savjetovanje s bankarskim sektorom i javnošću. U izvješću sastavljenom na temelju tog savjetovanja preporuča se da trgovanje za vlastiti račun i ostale visokorizične djelatnosti velikih banaka provode odvojeni pravni subjekti u okviru određene bankarske grupacije kako bi se smanjili rizici. Komisija je ispitala izvješće i prijedloge koje ono sadrži te izdala aktualni prijedlog uredbe o strukturnoj reformi bankarstva.

Sljedeći koraci

Očekuje se da će pregovori između Vijeća i Europskog parlamenta o nacrtu uredbe započeti čim EP donese svoje stajalište.