Bankovna unija
Bankovna unija politika je Europske unije za integraciju bankovnog sektora država članica europodručja.
Što je bankovna unija?
Bankovna unija ključan je korak u ostvarivanju ekonomske i monetarne unije EU-a.
Sastoji se od okvira pravila, postupaka i alata osmišljenih kako bi banke u europodručju bile otpornije i bolje nadzirane te mogle oduprijeti se financijskim krizama.
Ključni su ciljevi bankovne unije:
- jačanje sigurnosti i stabilnosti banaka kako bi mogle oduprijeti se budućim financijskim krizama
- sanacija banaka čiji je opstanak ugrožen bez uporabe novca poreznih obveznika i s minimalnim učinkom na realno gospodarstvo
- smanjenje fragmentacije tržišta usklađivanjem bankovnih pravila i nadzora.
Koje su zemlje sudionice?
Bankovnom unijom automatski su obuhvaćene države članice europodručja.
Pristupanjem Bugarske i Hrvatske 1. listopada 2020. bankovna unija trenutačno obuhvaća 21 državu članicu.
Države članice izvan europodručja mogu se priključiti bankovnoj uniji uspostavom bliske suradnje s Europskom središnjom bankom. Na taj način mogu sudjelovati u nadzornom mehanizmu i sanacijskom mehanizmu bankovne unije bez uvođenja eura.
Zašto je osnovana bankovna unija?
Bankovna unija uspostavljena je kao odgovor na financijsku krizu 2008. i dužničku krizu europodručja koja je uslijedila.
Te su krize pokazale duboku međusobnu povezanost unutar bankovnog sektora europodručja, u kojem se financijske poteškoće u jednoj zemlji mogu brzo prenijeti na druge, što utječe na financijsku stabilnost cijele regije.
Stoga je 2014. osnovana bankovna unija kako bi se osigurala nova i integriranija europska struktura za nadzor i sanaciju banaka. Nova pravila temeljila su se na postojećem bankovnom regulatornom okviru.
Krajnja svrha bankovne unije ojačati je sigurnost i stabilnost europskih banaka kako bi one postale otpornije i kako bi se povećalo povjerenje u financijski sustav.
Koji su stupovi bankovne unije?
Bankovna unija zasniva se na tri stupa. Prva dva stupa potpuno su operativna i primjenjuju se na zemlje europodručja i, na dobrovoljnoj osnovi, zemlje izvan europodručja. Ta su tri stupa:
- jedinstveni nadzorni mehanizam
- jedinstveni sanacijski mehanizam
- Europski sustav osiguranja depozita.
Jedinstveni nadzorni mehanizam
Jedinstveni nadzorni mehanizam jest nadnacionalno tijelo EU-a za nadzor banaka.
Europska središnja banka odgovorna je za nadzor kreditnih institucija s poslovnim nastanom u bankovnoj uniji, pri čemu blisko surađuje s nacionalnim nadzornim tijelima. ESB i nacionalna nadzorna tijela surađuju kako bi se:
- osiguralo da banke poštuju jedinstvena pravila EU-a
- u ranoj fazi riješile moguće prijetnje financijskoj stabilnosti.
Jedinstveni sanacijski mehanizam
Jedinstveni sanacijski mehanizam jest sustav za učinkovitu i djelotvornu sanaciju kreditnih institucija čiji je opstanak ugrožen. Cilj mu je sanirati banke koje propadaju uz osiguravanje minimalnih troškova za porezne obveznike i realno gospodarstvo.
Jedinstveni sanacijski mehanizam djeluje putem:
- Jedinstvenog sanacijskog odbora
- Jedinstvenog fonda za sanaciju.
Kako funkcionira jedinstveni sanacijski mehanizam (Infografika)
Europski sustav osiguranja depozita.
Sustavom osiguranja depozitapruža se zaštita depozita u bankama u iznosu do 100 000 eura u slučaju propasti banke. Depoziti su trenutačno zaštićeni na razini država članica nacionalnim sustavima osiguranja depozita.
Europska komisija 2015. predložila je uspostavu zajedničkog sustava za zaštitu depozita poznatog kao europski sustav osiguranja depozita (EDIS). Osiguravanjem ujednačene razine zaštite bankovnih depozita EDIS ima za cilj:
- osigurati jednaku zaštitu deponenata, bez obzira na to gdje se njihova banka nalazi u europodručju
- prekinuti vezu između banaka i njihovih nacionalnih vlada kako bi se smanjio rizik od financijske zaraze
- poboljšati učinkovitost suočavanja s bankovnim krizama, čime bi se mogući učinak na gospodarstvo sveo na najmanju moguću mjeru.
EDIS je još u fazi prijedloga te ga suzakonodavci još nisu donijeli.
Posljednja izmjena: 19. lipnja 2024.