Provedbeni i delegirani akti

Što su provedbeni i delegirani akti?

Provedbeni i delegirani akti doprinose dosljednoj primjeni donesenog zakonodavnog akta EU-a u svim zemljama EU-a ili se njima utvrđuju tehnički detalji.

Riječ je o nezakonodavnim aktima, što znači da se ne donose u okviru zakonodavnih postupaka EU-a. Umjesto toga, Vijeće i Europski parlament mogu ovlastiti Europsku komisiju, izvršno tijelo EU-a, za donošenje tih akata.

Dok se provedbenim aktima ne može izmijeniti glavni akt kojim se Komisiji dodjeljuju ovlasti, delegiranim aktima mogu se dopuniti ili izmijeniti njegovi elementi koji nisu ključni.

Provedbeni akti

Provedbenim aktima osigurava se da se propisi EU-a jednako primjenjuju u svim državama članicama EU-a. Njima se ne može izmijeniti glavni akt.

Odbori nacionalnih stručnjaka i stručnjakinja preispituju nacrt provedbenog akta Komisije. Njihovo mišljenje može biti obvezujuće ili neobvezujuće, ovisno o postupku. Međutim, Vijeće i Parlament ne mogu blokirati donošenje akta.

Primjeri: baze podataka, pravila o poljoprivrednim cijenama, odobravanje lijekova.

Delegirani akti

Delegirani akti omogućuju Komisiji da tehničkim pojedinostima dopuni ili izmijeni elemente glavnog zakonodavnog akta koji nisu ključni.

Stupaju na snagu samo ako Vijeće i Parlament na njih ne ulože prigovor.

Primjeri: pravila o informacijama o putovanjima, zahtjevi za označivanje hrane, mjere za zdravlje životinja i bilja.

Provedbeni akti – koraci postupka

Provedbene ovlasti obično se dodjeljuju Europskoj komisiji. U određenim posebnim slučajevima provedbeni akt donosi Vijeće.

Nacrte provedbenih akata koje je pripremila Komisija razmatraju odbori nacionalnih stručnjaka i stručnjakinja, zbog čega se taj postupak naziva postupak odbora, a ponekad neformalno i komitologija. U rijetkim iznimnim slučajevima Komisija može donijeti provedbeni akt bez uključivanja odbora, primjerice za dodjelu malih bespovratnih sredstava.

Što su „komitološki” odbori?

„Komitološke” odbore, kojima predsjeda Komisija, čine predstavnici i predstavnice iz država članica EU-a (nacionalni stručnjaci i stručnjakinje).

Što je postupak odbora?

Postoje dva postupka odbora, a razlikuju se po tome koliko je odbor uključen. To su:

• savjetodavni postupak
• postupak ispitivanja.

Savjetodavni postupak

Savjetodavni postupak upotrebljava se, primjerice, za provedbene akte ili za dodjelu bespovratnih sredstava ili financiranja.

1. 

   Prvi korak:

   Savjetodavni odbor donosi mišljenje običnom većinom.

2. 

   Drugi korak:

   Komisija odlučuje hoće li donijeti akt, uzimajući u obzir mišljenje odbora. Mišljenje odbora nije obvezujuće.

Postupak ispitivanja

Postupak ispitivanja jedini je postupak u okviru kojega države članice EU-a mogu blokirati donošenje provedbenog akta.

Taj se postupak koristi, primjerice, za provedbene akte koji se odnose na velike programe EU-a, zajedničku poljoprivrednu politiku, ribarstvo, okoliš te pravila o sigurnosti i zdravlju.

1. 

   Prvi korak:

   Odbor za postupak ispitivanja donosi mišljenje kvalificiranom većinom, što uključuje 55 % nacionalnih stručnjaka i stručnjakinja iz zemalja koje čine barem 65 % stanovništva EU-a.

2. 

   Drugi korak:

   Kada je mišljenje odbora pozitivno, Komisija donosi akt. Kada je mišljenje odbora negativno, Komisija ne može donijeti provedbeni akt. Ako odbor ne donese mišljenje, Komisija može donijeti akt, osim ako je u glavnom aktu ta mogućnost isključena, ako obična većina odbora nije suglasna s time ili ako se akt odnosi na oporezivanje, financijske usluge ili zaštitu zdravlja ili sigurnosti.

Ako Komisija nije mogla donijeti provedbeni akt, može:

• odboru za postupak ispitivanja u roku od dva mjeseca dostaviti revidirani nacrt
• odboru za žalbe (koji je također sastavljen od nacionalnih stručnjaka) u roku od mjesec dana dostaviti nacrt provedbenog akta.

Provedbeni akti koji se odmah primjenjuju

U opravdanim i hitnim slučajevima te ako je to dopušteno zakonodavnim aktom, Komisija može donijeti provedbeni akt prije savjetovanja s odborom. U takvim slučajevima:

• mora se savjetovati s odborom u roku od 14 dana od donošenja
• akt ostaje na snazi najviše šest mjeseci, osim ako je zakonodavnim aktom drukčije predviđeno.

Kada se primjenjuje postupak ispitivanja te odbor donese negativno mišljenje, Komisija mora bez odgode staviti akt izvan snage.

Pravna osnova

Provedbeni akti definirani su u članku 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i u Uredbi o postupku odbora (Uredba (EU) br. 182/2011).

Delegirani akti – koraci postupka

Delegirani se akti mogu donijeti samo ako su Komisiji u glavnom aktu za to dodijeljene ovlasti. Zakonodavnim aktom utvrđuju se ciljevi, područje primjene i trajanje tog delegiranja ovlasti.

I Vijeće i Europski parlament mogu u bilo kojem trenutku povući to delegiranje ovlasti, čak i ako Komisija još nije predstavila delegirani akt.

Donošenje delegiranog akta sastoji se od tri glavna koraka:

1. 1

   Izrada nacrta i savjetovanje

   Komisija priprema delegirani akt. Prije donošenja akta mora se savjetovati sa stručnjacima i stručnjakinjama koje je imenovala svaka država članica EU-a.

2. 2

   Razmatranje

   Vijeće i Parlament razmatraju delegirani akt.

   Vremenski rok: dva mjeseca, uz mogućnost produljenja.

3. 3

   Stupanje na snagu

   Ako Vijeće ili Europski parlament uloži prigovor, delegirani akt ne stupa na snagu.

   Ako se ne podnese nikakav prigovor, delegirani akt stupa na snagu.

Pravna osnova

Delegirani akti definirani su u članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

• Registar delegiranih i provedbenih akata (Europska komisija)
• Iznesite svoje mišljenje: očitujte se o politikama i propisima EU-a (Europska komisija)