Trgovinska politika EU-a
EU u okviru svoje trgovinske politike donosi trgovinsko zakonodavstvo te pregovara o međunarodnim sporazumima o trgovinskim pitanjima sa zemljama koje nisu članice EU-a i s njima sklapa takve sporazume.
Što je trgovinska politika EU-a?
Trgovinska je politika u isključivoj nadležnosti EU-a. To znači da EU, a ne države članice, donosi zakonodavne akte o trgovinskim pitanjima i sklapa međunarodne trgovinske sporazume.
Zajedničkim jednoglasnim djelovanjem na svjetskoj pozornici, umjesto višestrukim odvojenim trgovinskim strategijama, EU je u snažnijem položaju kada je u pitanju svjetska trgovina.
EU upravlja trgovinskim odnosima s trećim zemljama putem trgovinskih sporazuma. Osmišljeni su kako bi se stvorile bolje trgovinske prilike te prevladale prepreke trgovini.
Trgovina robom i uslugama ima znatnu ulogu u povećanju održivog rasta i stvaranju radnih mjesta. Više od 30 milijuna radnih mjesta u EU-u ovisi o izvozu izvan EU-a. Očekuje se da će 90 % budućega globalnog rasta biti ostvareno izvan granica Europe. Stoga je trgovina nositelj rasta te ključan prioritet EU-a.
Vijeće je predano snažnom multilateralnom trgovinskom sustavu koji se temelji na pravilima. Odgovorna trgovinska politika EU-a popraćena je visokom razinom transparentnosti i djelotvornom komunikacijom s građanima o koristima i izazovima trgovine i otvorenih tržišta.
Poštena i pravična trgovina
Europska unija želi osigurati poštenu i pravičnu trgovinu s trećim zemljama.
Iz tog je razloga EU proteklih godina radio na temeljitoj reformi ključnih pravila u vezi s trgovinom. Glavna područja obuhvaćena tom reformom jesu:
- borba protiv prisile
- izravna strana ulaganja
- bilateralne zaštitne mjere
- antidamping
- instrumenti trgovinske zaštite.
Zakonodavnim inicijativama EU-a želi se zaštititi europske proizvođače i poduzeća od potencijalne štete koju mogu uzrokovati neke prakse stranih subjekata.
Mjere borbe protiv prisile
Vijeće je 23. listopada 2023. donijelo novi instrument za borbu protiv prisile. Cilj je tog instrumenta zaštititi EU i njegove države članice od gospodarske prisile trećih zemalja koje se koriste mjerama koje utječu na trgovinu ili ulaganja.
Među protumjerama koje bi se mogle primijeniti na treće zemlje kao odgovor na gospodarsku prisilu nalaze se uvođenje trgovinskih ograničenja, primjerice u obliku:
- povećanih carina
- uvoznih ili izvoznih dozvola
- ograničenja u području usluga, pristupa izravnim stranim ulaganjima ili javne nabave.
Instrument za borbu protiv prisile osmišljen je kako bi se putem dijaloga smirile napetosti i potaknula obustava mjera prisile. Sve protumjere EU-a primjenjuju se samo kao krajnja mjera.
Provjere izravnih stranih ulaganja
Vijeće je 5. ožujka 2019. donijelo uredbu o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u EU-u. Ta je uredba na snagu stupila listopadu 2020.
Zbog visokog stupnja integracije unutar EU-a izravna strana ulaganja u jednoj državi članici mogla bi predstavljati rizik za sigurnost ili javni red u drugoj državi članici ili u cijelom EU-u.
Nova pravila o izravnim stranim ulaganjima omogućuju EU-u da utvrdi nove izazove i da reagira na odgovarajući način. U tu svrhu novim okvirom:
- uspostavlja se mehanizam suradnje država članica i Europske komisije za razmjenu informacija i rješavanje dvojbi u vezi s određenim ulaganjima
- Europskoj komisiji omogućuje se davanje mišljenja ako ulaganje ugrožava sigurnost ili javni red više od jedne države članice
- potiče se međunarodna suradnja u području provjere ulaganja, uključujući razmjenu iskustava, najboljih praksi i informacija o pitanjima od zajedničkog interesa
- utvrđuju se određeni zahtjevi za države članice koje žele zadržati ili usvojiti mehanizam za provjeru ulaganja na nacionalnoj razini.
Komisija je u siječnju 2024. predložila preispitivanje Uredbe o provjeri izravnih stranih ulaganja kako bi se uklonili postojeći nedostaci i poboljšala učinkovitost instrumenta.
Taj prijedlog za preispitivanje temelji se na iskustvu koje su Komisija i države članice EU-a stekle preispitivanjem više od 1200 transakcija izravnih stranih ulaganja tijekom posljednje tri godine u okviru postojeće Uredbe o provjeri izravnih stranih ulaganja.
Horizontalne bilateralne zaštitne mjere
Vijeće je 28. siječnja 2019. donijelo uredbu kojom se omogućuje primjena zaštitnih mjera za trgovinske sporazume.
Uredba obuhvaća sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Japana, EU-a i Singapura te EU-a i Vijetnama. U područje primjene mogu se dodavati novi trgovinski sporazumi.
Bilateralne zaštitne mjere povezane su s trgovinskim sporazumima i omogućuju privremeno povlačenje carinskih povlastica.
Prije navedene inicijative taj se mehanizam predlagao odvojeno u svakom trgovinskom sporazumu.
U okviru te inicijative spomenute mjere ostvaruju korist od dosljednog „horizontalnog okvira” koji je uključen u nove trgovinske sporazume.
Antidamping
Vijeće je 4. prosinca 2017. donijelo nova pravila EU-a radi bolje zaštite Europske unije od nepoštenih trgovačkih praksi. Ta su pravila na snagu stupila 20. prosinca 2017.
Ažurirana antidampinška pravila EU-a primjenjuju se na slučajeve u kojima su cijene uvezenih proizvoda umjetno snižene zbog intervencije države.
Tim se pravnim okvirom pri izračunu dampinga uklanja dosadašnje razlikovanje između tržišnih i netržišnih gospodarstava.
Nadalje, Europska komisija treba dokazati postojanje znatnih „poremećaja na tržištu” između prodajne cijene proizvoda i njegovih troškova proizvodnje.
Instrumenti trgovinske zaštite
Nova uredba o osuvremenjivanju instrumenata trgovinske zaštite EU-a stupila je na snagu 8. lipnja 2018.
Cilj je uredbe zaštititi proizvođače iz EU-a od štete koju im nanosi nelojalna konkurencija, uz osiguravanje slobodne i poštene trgovine. Time instrumenti trgovinske zaštite postaju predvidljiviji, transparentniji i dostupniji, posebno malim i srednjim poduzećima (MSP).
Cilj je EU-a da antidampinški i antisubvencijski instrumenti budu djelotvorniji i prikladniji za zaštitu proizvođača iz EU-a od nepoštenih praksi stranih poduzeća i od bilo kakvog rizika od odmazde.
Uvoznici bi istodobno trebali imati koristi od veće predvidljivosti u smislu promjenjivih stopa pristojbi, čime bi im se olakšalo poslovno planiranje. Cjelokupni sustav trebao bi biti transparentniji i pristupačniji korisnicima.