Trgovina otpadom
Otpad može biti resurs. Novim pravilima EU-a o pošiljkama otpada nastoji se potaknuti kružno gospodarstvo i istodobno osigurati da izvoz otpada ne uzrokuje onečišćenje.
Što je trgovina otpadom?
Nije uvijek slučaj da se otpad proizveden u pojedinoj zemlji u njoj i zbrinjava ili reciklira. Otpadom se može trgovati među zemljama. Namjena tog trgovanja može biti raznolika, primjerice:
- obrada otpada (uključujući oporabu sirovina sadržanih u otpadu)
- zbrinjavanje
Svake godine u svim gospodarskim aktivnostima i kućanstvima u EU-u stvara se više od 2000 milijuna tona otpada. To odgovara količini od 4,8 tona otpada po glavi stanovnika – za usporedbu, toliko otprilike teži afrički slon.
Iako se većina otpada nastalog u EU-u obrađuje na domaćem tržištu, znatne količine otpremaju se u druge zemlje. Oko 32,7 milijuna tona izvozi se, što je povećanje od 75 % od 2004., dok se u EU-u trguje sa 70 milijuna tona.
Turska je daleko najvažnije odredište izvoza otpada iz EU-a (13,7 milijuna tona), a slijede je Indija i Ujedinjena Kraljevina (podaci Europske komisije, 2020.).
Željezo i čelik otpad su kojim EU najviše trguje
Horizontalni stupčasti grafikon prikazuje izvoz i uvoz otpada iz EU-a/u EU u 2021., prema vrsti otpada. Više od polovine izvoza otpada iz EU-a čine željezni metali, tj. željezo i čelik (59 % ili 19,48 milijuna tona u 2021.). Međutim, EU ujedno uvozi otpad koji čine željezni metali – u 2021. on je iznosio 5,5 milijuna tona.
Daljnji izvoz i uvoz otpada u 2021., u milijunima tona:
- Papir i karton: izvoz 4,37; uvoz 2,41
- Obojeni metali: izvoz 2,12; uvoz 1,44
- Tekstil: izvoz 1,52; uvoz 0,41
- Minerali: izvoz 1,47; uvoz 1,42
- Plastika: izvoz 1,14; uvoz 0,74
- Guma: izvoz 0,94; uvoz 0,11
- Drvo: izvoz 0,72; uvoz 2,38
- Neodređeno: izvoz 0,46 uvoz 3,58
- Organski otpad: izvoz 0,40; uvoz 1,06
- Staklo: izvoz 0,37; uvoz 0,71
Izvor: Eurostat
Zašto je potrebno regulirati trgovinu otpadom?
Ako se trgovina otpadom ne regulira i ne kontrolira, ona može biti štetna za okoliš i zdravlje ljudi.
Štoviše, kad sadržava opasne tvari, otpad može uzrokovati onečišćenje tla i oceana te imati katastrofalne posljedice za okoliš. Na primjer, plastični otpad općenito nije biorazgradiv i vrlo dugo ostaje u okolišu.
Ograničavanjem izvoza otpada i uspostavom mjera praćenja rizici za okoliš mogu se ograničiti ili izbjeći.
Osim sprečavanja onečišćenja, utvrđivanjem pravila za trgovinu otpadom može se osigurati i da se sirovine sadržane u otpadu mogu ponovno uporabiti ili reciklirati te tako pomoći u razvoju održivog kružnog gospodarstva.
Danas se u EU-u reciklira samo 46 % ukupnog otpada (podaci Europske agencije za okoliš, 2020.). Procjenjuje se da se na globalnoj razini reciklira manje od 20 % otpada. To pokazuje da postoji velik potencijal za povećanje stopa recikliranja.
Koji se otpad najviše reciklira u EU-u?
Linijski dijagram prikazuje ukupnu stopu recikliranja u EU-u tijekom vremena i stope recikliranja ambalažnog otpada, komunalnog otpada te elektroničkog otpada.
Ukupna stopa recikliranja u EU-u porasla je s 42,9 % u 2010. na 46,1 % u 2020.
Stopa recikliranja ambalažnog otpada porasla je s 54,7 % u 2005. na najvišu razinu od 67,6 % u 2016. te je neznatno pala na 64,3 % u 2020.
Vidljivo je stalno povećanje stope recikliranja komunalnog otpada: od 32 % u 2024. do 48,6 % u 2020.
Stopa recikliranja električnog i elektroničkog otpada porasla je s 27,9 % u 2010. na najvišu razinu od 39,5 % u 2016. i 2017. te je neznatno pala na 38,9 % u 2018.
Izvor: Europska agencija za okoliš
Drugi je aspekt nezakonita trgovina otpadom.
Danas bi između 15 % i 30 % pošiljaka otpada moglo biti nezakonito. Pošiljke koje se ne prate izbjegnu kontrole i vrlo je moguće da će se takve pošiljke neodgovarajući način zbrinuti ili obraditi, što povećava rizike za okoliš. Osim toga, nezakonita trgovina otpadom propuštena je prilika za ponovnu uporabu i recikliranje materijala.
Kako EU regulira pošiljke otpada?
Pravilima EU-a o pošiljkama otpada, koja su prvi put donesena 2006., uređuju se:
- izvoz i uvoz otpada između EU-a i zemalja izvan EU-a
- pošiljke otpada između država članica EU-a.
Pravila se odnose na sve vrste otpada.
Unutar EU-a dopuštene su i regulirane i pošiljke opasnog i pošiljke neopasnog otpada. S druge strane, za pošiljke izvan EU-a pravilima se zabranjuje izvoz opasnog otpada iz zemalja EU-a u zemlje izvan EU-a i zemlje koje nisu članice OECD-a. Postupci obavješćivanja i odobrenja za pošiljke otpada utvrđeni su u pravilima.
Pravila izvan granica
Uredba EU-a o pošiljkama otpada temelji se na Baselskoj konvenciji iz 1989., koja je najopsežniji globalni sporazum o okolišu u pogledu opasnog otpada i drugih vrsta otpada. EU je stranka tog sporazuma Ujedinjenih naroda od 1994.
Osim toga, pravila EU-a o pošiljkama otpada temelje se na odluci Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) iz 2001. kojom se uspostavlja sustav kontrole oporabe otpada u zemljama OECD-a. Većina država članica EU-a članice su OECD-a.
Ažuriranje pravila EU-a o pošiljkama otpada
EU je 2024. ažurirao svoja pravila kako bi se bolje regulirala trgovina otpadomunutar EU-a i s trećim zemljama. U skladu s europskim zelenim planom i akcijskim planom za kružno gospodarstvo, ciljevi su revidirane uredbe EU-a o pošiljkama otpada sljedeći:
- promicati kružno gospodarstvo u EU-u
- osigurati da izvoz otpada ne šteti okolišu i ljudskom zdravlju
- odgovoriti na problem nezakonitih pošiljaka.
Ažurirana pravila uključuju:
- stroža pravila o izvozu otpada u zemlje izvan EU-a
- poboljšana pravila za pošiljke unutar EU-a
- mjere za suzbijanje nezakonitih pošiljaka.
Izvoz u zemlje izvan EU-a
Nova pravila uključuju strože odredbe o izvozu otpada u zemlje izvan EU-a.
Cilj je osigurati da se otpad iz EU-a izvozi u zemlje izvan EU-a samo ako postoji jamstvo da država primateljica ima uspostavljene prakse gospodarenja koje su prihvatljive za okoliš i da otpad može obrađivati na održiv način.
Ažuriranjem pravila zadržava se zabrana izvoza:
- otpada namijenjenog zbrinjavanju u zemlje izvan EU-a
- opasnog otpada namijenjenog oporabi u zemlje koje nisu članice OECD-a.
Osim toga, uvedena su stroža pravila za izvoz plastičnog otpada u zemlje izvan EU-a. To uključuje zabranu izvoza neopasnog plastičnog otpada u zemlje koje nisu članice OECD-a, dok će izvoz neopasnog plastičnog otpada u zemlje OECD-a biti dopušten, ali će podlijegati strožem postupku prethodnog odobrenja.
Ažurirana pravila usto uključuju:
- popis zemalja kojima je odobren uvoz otpada iz EU-a na temelju kapaciteta tih zemalja za obradu otpada
- praćenje i kontrolu izvoza otpada u zemlje OECD-a koje provodi Europska komisija
- obvezu za izvozna poduzeća iz EU-a da provode neovisne revizije postrojenja za gospodarenje otpadom
- utvrđivanje obvezujućih kriterija za „rabljenu robu”, kao što su vozila i baterije.
Pošiljke unutar EU-a
Kad je riječ o premještanju otpada među državama članicama EU-a, nova pravila usmjerena su na poticanje kružnog gospodarstva.
Pravilima se poboljšavaju postupci kako bi se potaknulo održivije gospodarenje otpadom i povećale stope recikliranja sirovina.
Među tim su mjerama:
- zabrana pošiljki svih vrsta otpada namijenjenog zbrinjavanju, osim ako je to odobreno u okviru postupka prethodnog odobrenja
- manje strogi postupci za takozvane pošiljke otpada za oporabu sa „zelenog popisa”
- digitalizacija postupaka
- ubrzani postupci za oporabu otpada
- usklađivanje razvrstavanja otpada unutar EU-a.
Nezakonite pošiljke
Kako bi se riješio problem nezakonite trgovine otpadom, ažuriranim pravilima nastoji se:
- poduprijeti transnacionalne istrage nezakonite trgovine otpadom
- osnovati skupinu EU-a za provedbu Uredbe kako bi se povećala koordinacija, među ostalim i s međunarodnim partnerima
- poboljšati pravila o novčanim kaznama i provedbi.
Uloga Vijeća
Uredba EU-a o pošiljkama otpada slijedi redovni zakonodavni postupak. Vijeće i Europski parlament djeluju kao suzakonodavci i moraju postići dogovor o konačnom tekstu ažuriranih pravila.
Nakon što je Europska komisija u studenome 2021. objavila prijedlog revizije pravila, Vijeće je održalo rasprave na tehničkoj razini koje su uključivale predstavnike država članica u okviru Radne skupine za okoliš.
U svibnju 2023. države članice EU-a u okviru Vijeća postigle su dogovor o mandatu za pregovore s Europskim parlamentom. Vijeće i Europski parlament postigli su dogovor u studenome 2023.
Vijeće je pravila donijelo u ožujku 2024., čime je zakonodavni postupak dovršen.
Odakle potječe otpad u EU-a?
Više od 35 % otpada u EU-u nastaje u građevinskom sektoru. Rudarstvo i vađenje sirovina drugi su najveći sektor u pogledu stvaranja otpada.
Vertikalni stupčasti grafikon prikazuje stvaranje otpada u EU-u, po sektorima u 2020. Većina otpada potječe iz građevinarstva (37,5 %), nakon čega slijede rudarstvo i vađenje (23,4 %), usluge povezane s otpadom i vodom (10,8 %), proizvodnja (10,7 %) i otpad iz kućanstava (9,4 %). Preostalih 8,2 % otpada nastalo je u drugim gospodarskim djelatnostima: usluge (4,4 %), energetika (2,3 %), poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo (1 %) te veleprodaja otpada i ostataka (0,5 %)
Izvor: Eurostat
Posljednja izmjena: 11. siječnja 2024.