Skip to content

Trgovina otpadom

Otpad može biti resurs. Novim pravilima EU-a o pošiljkama otpada nastoji se potaknuti kružno gospodarstvo i istodobno osigurati da izvoz otpada ne uzrokuje onečišćenje.

Što je trgovina otpadom?

Nije uvijek slučaj da se otpad proizveden u pojedinoj zemlji u njoj i zbrinjava ili reciklira. Otpadom se može trgovati među zemljama. Namjena tog trgovanja može biti raznolika, primjerice:

  • obrada otpada (uključujući oporabu sirovina sadržanih u otpadu)
  • zbrinjavanje

Svake godine u svim gospodarskim aktivnostima i kućanstvima u EU-u stvara se više od 2000 milijuna tona otpada. To odgovara količini od 4,8 tona otpada po glavi stanovnika – za usporedbu, toliko otprilike teži afrički slon.

Iako se većina otpada nastalog u EU-u obrađuje na domaćem tržištu, znatne količine otpremaju se u druge zemlje. Oko 32,7 milijuna tona izvozi se, što je povećanje od 75 % od 2004., dok se u EU-u trguje sa 70 milijuna tona.

Turska je daleko najvažnije odredište izvoza otpada iz EU-a (13,7 milijuna tona), a slijede je Indija i Ujedinjena Kraljevina (podaci Europske komisije, 2020.).

Željezo i čelik otpad su kojim EU najviše trguje

Tekstualna verzija

Horizontalni stupčasti grafikon prikazuje izvoz i uvoz otpada iz EU-a/u EU u 2021., prema vrsti otpada. Više od polovine izvoza otpada iz EU-a čine željezni metali, tj. željezo i čelik (59 % ili 19,48 milijuna tona u 2021.). Međutim, EU ujedno uvozi otpad koji čine željezni metali – u 2021. on je iznosio 5,5 milijuna tona.

Daljnji izvoz i uvoz otpada u 2021., u milijunima tona:

  • Papir i karton: izvoz 4,37; uvoz 2,41
  • Obojeni metali: izvoz 2,12; uvoz 1,44
  • Tekstil: izvoz 1,52; uvoz 0,41
  • Minerali: izvoz 1,47; uvoz 1,42
  • Plastika: izvoz 1,14; uvoz 0,74
  • Guma: izvoz 0,94; uvoz 0,11
  • Drvo: izvoz 0,72; uvoz 2,38
  • Neodređeno: izvoz 0,46 uvoz 3,58
  • Organski otpad: izvoz 0,40; uvoz 1,06
  • Staklo: izvoz 0,37; uvoz 0,71

Izvor: Eurostat

Zašto je potrebno regulirati trgovinu otpadom?

Ako se trgovina otpadom ne regulira i ne kontrolira, ona može biti štetna za okoliš i zdravlje ljudi.

Štoviše, kad sadržava opasne tvari, otpad može uzrokovati onečišćenje tla i oceana te imati katastrofalne posljedice za okoliš. Na primjer, plastični otpad općenito nije biorazgradiv i vrlo dugo ostaje u okolišu.

Ograničavanjem izvoza otpada i uspostavom mjera praćenja rizici za okoliš mogu se ograničiti ili izbjeći.

Osim sprečavanja onečišćenja, utvrđivanjem pravila za trgovinu otpadom može se osigurati i da se sirovine sadržane u otpadu mogu ponovno uporabiti ili reciklirati te tako pomoći u razvoju održivog kružnog gospodarstva.

Danas se u EU-u reciklira samo 46 % ukupnog otpada (podaci Europske agencije za okoliš, 2020.). Procjenjuje se da se na globalnoj razini reciklira manje od 20 % otpada. To pokazuje da postoji velik potencijal za povećanje stopa recikliranja.

Koji se otpad najviše reciklira u EU-u?

Tekstualna verzija

Linijski dijagram prikazuje ukupnu stopu recikliranja u EU-u tijekom vremena i stope recikliranja ambalažnog otpada, komunalnog otpada te elektroničkog otpada.

Ukupna stopa recikliranja u EU-u porasla je s 42,9 % u 2010. na 46,1 % u 2020.

Stopa recikliranja ambalažnog otpada porasla je s 54,7 % u 2005. na najvišu razinu od 67,6 % u 2016. te je neznatno pala na 64,3 % u 2020.

Vidljivo je stalno povećanje stope recikliranja komunalnog otpada: od 32 % u 2024. do 48,6 % u 2020.

Stopa recikliranja električnog i elektroničkog otpada porasla je s 27,9 % u 2010. na najvišu razinu od 39,5 % u 2016. i 2017. te je neznatno pala na 38,9 % u 2018.

Izvor: Europska agencija za okoliš

Drugi je aspekt nezakonita trgovina otpadom.

Danas bi između 15 % i 30 % pošiljaka otpada moglo biti nezakonito. Pošiljke koje se ne prate izbjegnu kontrole i vrlo je moguće da će se takve pošiljke neodgovarajući način zbrinuti ili obraditi, što povećava rizike za okoliš. Osim toga, nezakonita trgovina otpadom propuštena je prilika za ponovnu uporabu i recikliranje materijala.

Kako EU regulira pošiljke otpada?

Pravilima EU-a o pošiljkama otpada, koja su prvi put donesena 2006., uređuju se:

  • izvoz i uvoz otpada između EU-a i zemalja izvan EU-a
  • pošiljke otpada između država članica EU-a.

Pravila se odnose na sve vrste otpada.

Unutar EU-a dopuštene su i regulirane i pošiljke opasnog i pošiljke neopasnog otpada. S druge strane, za pošiljke izvan EU-a pravilima se zabranjuje izvoz opasnog otpada iz zemalja EU-a u zemlje izvan EU-a i zemlje koje nisu članice OECD-a. Postupci obavješćivanja i odobrenja za pošiljke otpada utvrđeni su u pravilima.

Pravila izvan granica

Uredba EU-a o pošiljkama otpada temelji se na Baselskoj konvenciji iz 1989., koja je najopsežniji globalni sporazum o okolišu u pogledu opasnog otpada i drugih vrsta otpada. EU je stranka tog sporazuma Ujedinjenih naroda od 1994.

Osim toga, pravila EU-a o pošiljkama otpada temelje se na odluci Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) iz 2001. kojom se uspostavlja sustav kontrole oporabe otpada u zemljama OECD-a. Većina država članica EU-a članice su OECD-a.

Ažuriranje pravila EU-a o pošiljkama otpada

EU je 2024. ažurirao svoja pravila kako bi se bolje regulirala trgovina otpadomunutar EU-a i s trećim zemljama. U skladu s europskim zelenim planom i akcijskim planom za kružno gospodarstvo, ciljevi su revidirane uredbe EU-a o pošiljkama otpada sljedeći:

  • promicati kružno gospodarstvo u EU-u
  • osigurati da izvoz otpada ne šteti okolišu i ljudskom zdravlju
  • odgovoriti na problem nezakonitih pošiljaka.

Ažurirana pravila uključuju:

  • stroža pravila o izvozu otpada u zemlje izvan EU-a
  • poboljšana pravila za pošiljke unutar EU-a
  • mjere za suzbijanje nezakonitih pošiljaka.

Izvoz u zemlje izvan EU-a

Nova pravila uključuju strože odredbe o izvozu otpada u zemlje izvan EU-a.

Cilj je osigurati da se otpad iz EU-a izvozi u zemlje izvan EU-a samo ako postoji jamstvo da država primateljica ima uspostavljene prakse gospodarenja koje su prihvatljive za okoliš i da otpad može obrađivati na održiv način.

Ažuriranjem pravila zadržava se zabrana izvoza:

  • otpada namijenjenog zbrinjavanju u zemlje izvan EU-a
  • opasnog otpada namijenjenog oporabi u zemlje koje nisu članice OECD-a.

Osim toga, uvedena su stroža pravila za izvoz plastičnog otpada u zemlje izvan EU-a. To uključuje zabranu izvoza neopasnog plastičnog otpada u zemlje koje nisu članice OECD-a, dok će izvoz neopasnog plastičnog otpada u zemlje OECD-a biti dopušten, ali će podlijegati strožem postupku prethodnog odobrenja.

Ažurirana pravila usto uključuju:

  • popis zemalja kojima je odobren uvoz otpada iz EU-a na temelju kapaciteta tih zemalja za obradu otpada
  • praćenje i kontrolu izvoza otpada u zemlje OECD-a koje provodi Europska komisija
  • obvezu za izvozna poduzeća iz EU-a da provode neovisne revizije postrojenja za gospodarenje otpadom
  • utvrđivanje obvezujućih kriterija za „rabljenu robu”, kao što su vozila i baterije.

Pošiljke unutar EU-a

Kad je riječ o premještanju otpada među državama članicama EU-a, nova pravila usmjerena su na poticanje kružnog gospodarstva.

Pravilima se poboljšavaju postupci kako bi se potaknulo održivije gospodarenje otpadom i povećale stope recikliranja sirovina.

Među tim su mjerama:

  • zabrana pošiljki svih vrsta otpada namijenjenog zbrinjavanju, osim ako je to odobreno u okviru postupka prethodnog odobrenja
  • manje strogi postupci za takozvane pošiljke otpada za oporabu sa „zelenog popisa”
  • digitalizacija postupaka
  • ubrzani postupci za oporabu otpada
  • usklađivanje razvrstavanja otpada unutar EU-a.

Nezakonite pošiljke

Kako bi se riješio problem nezakonite trgovine otpadom, ažuriranim pravilima nastoji se:

  • poduprijeti transnacionalne istrage nezakonite trgovine otpadom
  • osnovati skupinu EU-a za provedbu Uredbe kako bi se povećala koordinacija, među ostalim i s međunarodnim partnerima
  • poboljšati pravila o novčanim kaznama i provedbi.

Uloga Vijeća

Uredba EU-a o pošiljkama otpada slijedi redovni zakonodavni postupak. Vijeće i Europski parlament djeluju kao suzakonodavci i moraju postići dogovor o konačnom tekstu ažuriranih pravila.

Nakon što je Europska komisija u studenome 2021. objavila prijedlog revizije pravila, Vijeće je održalo rasprave na tehničkoj razini koje su uključivale predstavnike država članica u okviru Radne skupine za okoliš.

U svibnju 2023. države članice EU-a u okviru Vijeća postigle su dogovor o mandatu za pregovore s Europskim parlamentom. Vijeće i Europski parlament postigli su dogovor u studenome 2023.

Vijeće je pravila donijelo u ožujku 2024., čime je zakonodavni postupak dovršen.

Odakle potječe otpad u EU-a?

Više od 35 % otpada u EU-u nastaje u građevinskom sektoru. Rudarstvo i vađenje sirovina drugi su najveći sektor u pogledu stvaranja otpada.

Tekstualna verzija

Vertikalni stupčasti grafikon prikazuje stvaranje otpada u EU-u, po sektorima u 2020. Većina otpada potječe iz građevinarstva (37,5 %), nakon čega slijede rudarstvo i vađenje (23,4 %), usluge povezane s otpadom i vodom (10,8 %), proizvodnja (10,7 %) i otpad iz kućanstava (9,4 %). Preostalih 8,2 % otpada nastalo je u drugim gospodarskim djelatnostima: usluge (4,4 %), energetika (2,3 %), poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo (1 %) te veleprodaja otpada i ostataka (0,5 %)

Izvor: Eurostat

Posljednja izmjena: 11. siječnja 2024.