Redovni zakonodavni postupak
Što je redovni zakonodavni postupak?
Redovni zakonodavni postupak najčešći je postupak koji se na razini EU-a primjenjuje za donošenje zakonodavstva. Upotrebljava se za veliku većinu područja politika EU-a.
U okviru tog postupka Vijeće EU-a i Europski parlament zajednički pregovaraju o zakonodavstvu EU-a i donose ga, odnosno imaju ulogu suzakonodavaca.
Kako prijedlozi postaju zakonodavni akti EU-a?
Koraci redovnog zakonodavnog postupka
-
1
Prijedlog
Europska komisija podnosi Vijeću i Parlamentu prijedlog novog zakonodavnog akta EU-a.
-
2
Razmatranje (čitanje)
Vijeće i Parlament zasebno razmatraju prijedlog i mogu ga izmijeniti. To se razmatranje naziva čitanjem. U okviru postupka moguća su najviše tri čitanja.
-
3
Donošenje
Zakonodavni se akt donosi ako Vijeće i Parlament u jednom od čitanja postignu dogovor o istom tekstu. Ako se dogovor ne postigne, zakonodavni se akt ne donosi.
Više od 85 % zakonodavnih akata u okviru redovnog zakonodavnog postupka donosi se na kraju prvog ili na početku drugog čitanja.
Zakonodavni prijedlog
Europska komisija odgovorna je za podnošenje prijedloga novih zakonodavnih akata EU-a. To se naziva pravom inicijative. Rad Komisije temelji se na političkim prioritetima koje je dogovorilo Europsko vijeće i koji su utvrđeni u njezinu programu rada.
Komisija zakonodavni prijedlog podnosi Vijeću i Europskom parlamentu.
Istodobno prosljeđuje prijedlog nacionalnim parlamentima na preispitivanje. Prijedlog se prema potrebi šalje i drugim institucijama i tijelima EU-a, kao što su Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija, radi dobivanja njihovih mišljenja.
Može li Vijeće podnositi zakonodavne prijedloge?
Iako Komisija obično sastavlja zakonodavne prijedloge na vlastitu inicijativu, Vijeće, Parlament ili građani i građanke EU-a (putem europske građanske inicijative) također mogu zatražiti od Komisije da podnese zakonodavni prijedlog. Komisija zatim odlučuje hoće li nešto poduzeti, a svoju odluku u svakom slučaju mora obrazložiti.
Postoji samo nekoliko iznimaka u odnosu na Komisijino pravo inicijative. Na primjer, u nekim područjima pravosudne suradnje države članice EU-a mogu podnijeti zakonodavni prijedlog ako taj prijedlog dobije potporu najmanje četvrtine svih država članica.
Razmatranje prijedloga
Nakon što zaprime prijedlog, i Vijeće i Parlament detaljno ga razmatraju.
Na razini Vijeća u svakom čitanju sudjeluju dva pripremna tijela:
- radna skupina nacionalnih stručnjaka, koja raspravlja o tehničkim aspektima prijedloga
- Coreper (Odbor stalnih predstavnika koji čine veleposlanici i veleposlanice država članica pri EU-u), koji se bavi osjetljivijim ili političkim pitanjima.
Vijeće putem pripremnih tijela radi na postizanju dogovora o zajedničkom stajalištu u vezi s prijedlogom o kojem su dogovor postigle sve države članice.
Europski parlament priprema stajalište putem rasprava u svojim relevantnim odborima.
Prvo čitanje
Europski parlament donosi stajalište u prvom čitanju, pri čemu prihvaća prijedlog ili unosi izmjene.
Vijeće razmatra stajalište Parlamenta te može:
- odobriti stajalište i u tom se slučaju akt donosi
- predložiti izmjene stajališta i u tom se slučaju izmijenjeni tekst vraća Parlamentu na drugo čitanje.
Rok: za prvo čitanje nema roka.
Vijeće također može donijeti opći pristup kojim se zauzima političko stajalište, iz kojeg Parlament može vidjeti u kojem se smjeru razvijaju rasprave u Vijeću, što može doprinijeti napretku u pregovorima. To se obično događa prije nego što Europski parlament donese svoje stajalište u prvom čitanju. Međutim, opći pristup ne može zamijeniti formalno stajalište Vijeća u prvom čitanju.
Dokumenti o općem pristupu mogu se, nakon objave, pronaći u službenom registru dokumenata Vijeća.
Drugo čitanje
Ako se u prvom čitanju ne postigne dogovor, i Parlament i Vijeće nastavljaju s međusobnim preispitivanjem stajališta.
Parlament prvo razmatra stajalište Vijeća u prvom čitanju i može:
- odobriti stajalište i u tom se slučaju akt donosi
- odbiti stajalište i u tom se slučaju akt ne donosi, a postupak se okončava
- predložiti izmjene i u tom se slučaju tekst vraća Vijeću.
Vijeće razmatra izmjene Parlamenta te može:
- odobriti sve izmjene i u tom se slučaju akt donosi
- ne odobriti sve izmjene i u tom se slučaju saziva Odbor za mirenje.
Rok: tri mjeseca za svaku instituciju, a može se produljiti za mjesec dana.
Pregovarački kompromisi u okviru trijaloga
U bilo kojoj fazi postupka Vijeće i Parlament mogu održavati neformalne sastanke, poznate kao trijalozi, kako bi pokušali približiti svoja stajališta.
Na sastancima u okviru trijaloga sudjeluju predstavnici Vijeća, Parlamenta i Komisije. Ti sastanci mogu biti raznoliki, od tehničkih rasprava među stručnjacima do političkih pregovora između veleposlanika ili ministara i članova Europskog parlamenta. Pregovore u Vijeću vode predstavnici zemlje koja obnaša dužnost rotirajućeg predsjedanja Vijećem.
Svaki neformalni dogovor postignut u okviru trijaloga mora službeno odobriti svaka institucija.
Povijest postupka
Zajedničko donošenje zakonodavnih akata EU-a od strane Vijeća i Parlamenta uvedeno je Ugovorom iz Maastrichta (1993.) te je nazvano postupkom suodlučivanja. U početku se taj postupak primjenjivao samo na ograničen broj područja, kao što su jedinstveno tržište, imigracija, socijalna politika i okoliš.
Njegovo je područje primjene zatim prošireno:
- Ugovorom iz Amsterdama (1999.) i Ugovorom iz Nice (2003.), kojima je obuhvatio dodatna područja politike
- Ugovorom iz Lisabona (2009.), kojim je postao glavni postupak donošenja odluka za većinu zakonodavnih akata EU-a te je nazvan redovnim zakonodavnim postupkom.
Pravna osnova
Redovni zakonodavni postupak definiran je u člancima 289. i 294. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Također pogledajte
Uloga Vijeća u donošenju odluka EU-a
Službeni registar dokumenata Vijeća
Kako je organiziran rad Vijeća?
Posljednja izmjena: 17. lipnja 2026.