Postupak donošenja odluka: delegirani i provedbeni akti
Što je delegirani akt?
Nezakonodavni akt opće primjene koji se može donijeti samo ako se u zakonodavnom aktu predviđa delegiranje ovlasti.
Što je provedbeni akt?
Nezakonodavni akt kojim se utvrđuju detaljna pravila kojima se omogućuje ujednačena provedba pravno obvezujućih akata Unije.
Zašto su nam potrebni?
Delegirani akt omogućuje Komisiji da brzo i fleksibilno djeluje u područjima kao što su:
- informacije o putovanju
- sigurnost hrane i hrane za životinje
- zdravlje i dobrobit životinja
- zdravlje bilja.
Delegirani akti mogu se donijeti samo na temelju delegiranja ovlasti odobrenoga u zakonodavnom aktu.
Kako se donose delegirani akti?
Potrebno je ispuniti određene uvjete. Komisija priprema nacrte delegiranih akata:
- u skladu s uvjetima delegiranja ovlasti utvrđenima u odobrenom zakonodavnom aktu
- u suradnji sa stručnjacima, među ostalim onima iz država članica.
Prvi korak: Komisija se savjetuje sa skupinama stručnjaka te donosi akt.
Istodobno: Vijeće (radna skupina) i Parlament (nadležni odbor) razmatraju prijedlog u roku od dva mjeseca (uz mogućnost jednokratnog produljenja).
Mogućnost br. 1: izostanak prigovora
Ako tijekom razdoblja za podnošenje prigovora nije podnesen nikakav prigovor, delegirani akt stupa na snagu.
Drugi korak: Komisija samostalno odlučuje hoće li donijeti nacrt akta. Pritom uzima u obzir mišljenje odbora, no može donijeti akt čak i ako je ono negativno.
Mogućnost br. 2: ulaganje prigovora
Vijeće može uložiti prigovor putem odluke donesene kvalificiranom većinom.
Europski parlament može uložiti prigovor ako na sjednici za to glasuje većina zastupnika i zastupnica.
Ako Vijeće ili Europski parlament uloži prigovor, akt ne može stupiti na snagu.
Kako se donose provedbeni akti?
Provedbene ovlasti u velikoj se većini slučajeva dodjeljuju Europskoj komisiji.
Iznimno se, u valjano utemeljenim slučajevima i u slučajevima predviđenima u člancima 24. i 26. UEU-a, te ovlasti dodjeljuju Vijeću.
Postupak odbora (komitologija) primjenjuje se u velikom broju slučajeva kada provedbene akte donosi Komisija.
Odbori se sastoje od predstavnika država članica EU-a (nacionalnih stručnjaka i stručnjakinja).
Prvi korak: Nacrti provedbenih akata koje priprema Komisija u pravilu se dostavljaju komitološkim odborima. Postoje dvije vrste postupaka odbora:
Savjetodavni postupak:
Prvi korak: Savjetodavni odbor donosi svoje mišljenje običnom većinom. To mišljenje nije obvezujuće.
Drugi korak: Komisija samostalno odlučuje hoće li donijeti nacrt akta. Pritom uzima u obzir mišljenje odbora, no može donijeti akt čak i ako je ono negativno.
Postupak ispitivanja:
Prvi korak: Odbor za postupak ispitivanja mora donijeti mišljenje kvalificiranom većinom.
Mogućnost br. 1:
Kada je mišljenje odbora pozitivno, Komisija donosi akt.
Mogućnost br. 2:
Ako je mišljenje odbora negativno, Komisija ne može donijeti provedbeni akt.
Mogućnost br. 3:
Ako mišljenje nije dano, Komisija može donijeti nacrt provedbenog akta, osim u slučajevima utvrđenima u Uredbi o komitologiji.
Mogućnost br. 4:
U slučaju negativnog mišljenja Komisija ima rok od mjesec dana za podnošenje nacrta mjere žalbenom odboru (nacionalni stručnjaci i stručnjakinje) ili rok od dva mjeseca za podnošenje nove verzije istom odboru.
Provedbeni akti koji se odmah primjenjuju podliježu drukčijem postupku.
Prvi korak: Komisija donosi provedbeni akt bez prethodnog savjetovanja s odborom zbog opravdanih krajnje hitnih razloga, ako je to predviđeno temeljnim aktom.
Razdoblje primjene: Akt ostaje na snazi tijekom razdoblja od najviše šest mjeseci, osim ako je temeljnim aktom predviđeno drukčije.
Drugi korak: Komisija se mora savjetovati s relevantnim odborom u roku od 14 dana od donošenja akta.
Mogućnost br. 1:
Kada se primjenjuje postupak ispitivanja te odbor donese negativno mišljenje, Komisija mora bez odgode staviti akt izvan snage.
Posljednja izmjena: 3. veljače 2025.