Upravljanje ribljim stokovima EU-a
U okviru zajedničke ribarstvene politike EU-a države članice definirale su zajednička pravila za upravljanje ribljim resursima kojima se istodobno osigurava održivo iskorištavanje tih resursa i zdrava hrana po razumnim cijenama.
Zašto EU treba upravljati ribljim stokovima?
Baš kao i proizvodi akvakulture, riba je važna sastavnica zdrave prehrane. EU je najveće svjetsko tržište za morske prehrambene proizvode. Prosječna godišnja potrošnja ribe ili morskih plodova u EU-u iznosi 24,4 kg po građaninu, a 75 % ribe ili morskih plodova potječe iz ribolova na divlju ribu i morske plodove.
Riblji resursi nisu bezgranični, a pretjerani izlov može utjecati na reproduktivnu sposobnost stokova. Bez određene kontrole nad time tko što lovi neki bi riblji stokovi mogli potpuno propasti ili bi njihov ribolov mogao postati gospodarski neisplativ.
Kao dio zajedničke ribarstvene politike EU-a, sustav upravljanja ribarstvom EU-a:
- doprinosi zaštiti reprodukcije ribljih stokova
- priprema uvjete za profitabilnu ribarsku industriju
- raspodjeljuje ribolovne mogućnosti
- ima ključnu ulogu u očuvanju morskih ekosustava.
Utvrđivanje ograničenja ulova i kvota (Infografika)
Sustav upravljanja ribarstvom EU-a
Najvažnijim ribljim stokovima i ribarstvom EU-a, na razini EU-a upravlja se putem:
- višegodišnjih planova upravljanja
- godišnjih ograničenja ulova (poznatih kao ukupni dopušteni ulovi ili TAC-ovi).
Svaki višegodišnji plan upravljanja sadržava ciljeve upravljanja ribljim stokovima, a može obuhvaćati i druga posebna pravila u vezi s očuvanjem. Osim toga, višegodišnji planovi sadržavaju cilj najvišeg održivog prinosa i krajnji rok za postizanje tog cilja.
EU utvrđuje godišnja ograničenja ulova za većinu komercijalnih ribljih stokova. Ta se ograničenja nazivaju i ukupnim dopuštenim ulovima (TAC-ovi) ili ribolovnim mogućnostima. Svaki se TAC putem nacionalnih kvota dijeli među državama članicama EU-a. Države članice odgovorne su za to da se njihova kvota ne prijeđe.
Kvote i ograničenja ulova odnose se na riblje stokove koji se nalaze u vodama EU-a ili koji se ribarskim plovilima EU-a love u određenim vodama izvan EU-a.
Ključni pojmovi
Riblji stok – živi resursi u morskoj zajednici koja je predmet ribolova. Može obuhvaćati populaciju jedne ili više ribljih vrsta, beskralježnjaka i biljaka.
Ukupni dopušteni ulovi (TAC-ovi), poznati i kao ribolovne mogućnosti – najveće količine ribe određenih stokova koje se mogu uloviti (izraženo u tonama ili u brojčanom obliku).
Kvote (nacionalne) – udio ukupnog dopuštenog ulova koji se dopušta svakoj državi članici.
Najviši održivi prinos – najveća količina koja se može izloviti iz stoka neke vrste, a da se pritom ne smanji veličina populacije.
Gdje se nalaze vode EU-a?
Na karti u nastavku prikazani su isključivi gospodarski pojasevi (IGP) država članica EU-a. Svaka zemlja ima pravo iskorištavati morske resurse u vlastitom pojasu. Države članice EU-a zajednički upravljaju većinom resursa na osnovi pravila dogovorenih u okviru zajedničke ribarstvene politike EU-a.
Obala: © EuroGeographics, © FAO (UN). IGP: © VLIZ, Izvor: Europska komisija – Eurostat/GISCO
Međunarodni sporazumi: suupravljanje ribljim stokovima
Za riblje stokove koji se dijele i kojima se upravlja zajednički s trećim zemljama, ribolovne mogućnosti dogovorene na razini EU-a moraju biti usklađene s ishodima redovitih savjetovanja s tim trećim zemljama. Ta se savjetovanja temelje na međunarodnim sporazumima o suradnji u upravljanju ribarstvom.
Međunarodni sporazumi važan su dio upravljanja ribarstvom u EU-u. Dvije su glavne vrste međunarodnih sporazuma o ribarstvu: bilateralni i multilateralni sporazumi.
Ribolovne kvote nakon Brexita (Infografika)
S izlaskom Ujedinjene Kraljevine iz EU-a ribolovne mogućnosti za stokove koje EU s njome dijeli utvrđuju se u skladu sa Sporazumom o trgovini i suradnji. U skladu s tim sporazumom, koji je stupio na snagu 1. svibnja 2021., EU i Ujedinjena Kraljevina trebaju održavati godišnja savjetovanja o određivanju ribolovnih mogućnosti za dijeljene stokove za sljedeću godinu.
Koju ulogu u upravljanju ribljim stokovima ima Vijeće?
Vijeće ima ključnu ulogu u upravljanju ribljim stokovima EU-a i određivanju ribolovnih mogućnosti za gospodarske subjekte u državama članicama, što je utvrđeno u članku 43. Ugovora o funkcioniranju EU-a.
Vijeće je, među ostalim, odgovorno za:
- utvrđivanje ukupnih dopuštenih ulova (TAC-ova)
- raspodjelu ribolovnih mogućnosti državama članicama.
To konkretno znači da Vijeće svake godine na osnovi prijedloga Europske komisije utemeljenima na znanstvenim savjetima donosi godišnja ograničenja ulova i kvote za sve riblje stokove kojima upravlja. To se radi u obliku uredbe koja se prema potrebi može ažurirati tijekom godine.
Kada je riječ o međunarodnim sporazumima o ribarstvu, Vijeće je odgovorno za:
- davanje pregovaračkog mandata
- potpisivanje sporazumâ u ime EU-a
- donošenje konačnih odluka kojima se sporazumi provode u pravu EU-a.
Vijeće ujedno daje pregovarački mandat Komisiji kada ona zastupa EU u raznim regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom kojih je EU član.
Prema Ugovorima EU-a, EU ima isključivu nadležnost kada je riječ o „očuvanju morskih bioloških resursa u okviru zajedničke ribarstvene politike”. Nadležnost za druga područja ribarstvene politike (tržišna politika, kontrola i akvakultura) podijeljena je. Redovni zakonodavni postupak primjenjuje se na gotovo sve odluke o ribarstvu. Važna iznimka od tog pravila utvrđivanje je kvota i ograničenja ulova, što je pravo Vijeća.