Basel III: međunarodni regulatorni okvir za banke

Što je Basel III?

Sporazumi iz Basela odnose se na tri uzastopna međunarodna sporazuma o regulaciji banaka (Basel I, II i III) koje je utvrdio Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS).

BCBS je izradio standarde kojima se osigurava da banke i druge kreditne institucije imaju dovoljno kapitala i likvidnosti da ispune svoje obveze i pokriju neočekivane gubitke.

Posljednji sporazum, Basel III, dogovoren je na međunarodnoj razini radi odgovora na posljedice globalne financijske krize u razdoblju 2007. – 2008.

Kako bi se bankama dalo dovoljno vremena da se prilagode novim standardima, a jurisdikcijama da ih provedu u svojim pravnim okvirima, Basel III postupno se uvodi posljednjih nekoliko godina, a veliki dijelovi tog sporazuma sada su na snazi u EU-u.

Vijeće je 30. svibnja 2024. donijelo nova pravila kako bi se dovršila provedba međunarodnih sporazuma Basel III u pravu EU-a. U praksi to znači da se novim pravilima izmjenjuju Uredba o kapitalnim zahtjevima i Direktiva o kapitalnim zahtjevima.

• Reforme Basel III: nova pravila EU-a za povećanje otpornosti banaka na gospodarske šokove (priopćenje za medije, 30. svibnja 2024.)
• Bazelski odbor (banka za međunarodne namire)

Ukratko o dovršetku Basela III

Bazelskim okvirom od banaka se zahtijeva da zadovolje omjere kapitala zasnovane na riziku, s naglaskom na rizikom ponderiranoj aktivi banaka. Banke moraju imati određenu količinu regulatornog kapitala u odnosu na rizikom ponderiranu aktivu:

Završni elementi Basela III koji se trenutačno provode su:

• promjene standardiziranog pristupa utvrđivanju rizikom ponderirane aktive na temelju primjene parametara koji su jasno definirani i kalibrirani u okviru pravila o kapitalu
• promjene pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima (IRB), čime se bankama omogućuje da same procijene parametre koji se upotrebljavaju u izračunu rizikom ponderirane aktive (odnosno uvođenje donjih pragova na ulazne veličine za parametre IRB pristupa)
• mogućnost primjene IRB pristupa uklonjena je za određene vrste izloženosti
• minimalna donja granica (mjera kojom se utvrđuje niža granica (donji prag) za rizikom ponderiranu aktivu (izlazne veličine)), koju izračunavaju banke primjenom svojih internih modela i koja sad iznosi 72,5 % u odnosu na primjenu standardiziranog pristupa
• novi okvir za operativni rizik, koji se odnosi na rizik gubitka zbog neadekvatnih unutarnjih postupaka ili propusta, ljudskih pogrešaka i pogrešaka sustavâ ili vanjskih događaja.

Što je još dogovoreno?

Osim provedbe završnog dijela sporazuma Basel III, dogovorene su i druge izmjene Uredbe 575/2013 (CRR) i Direktive 2013/36/EU (CRD), čiji je cilj:

ojačati otpornost banaka na okolišne, socijalne i upravljačke rizike

osigurati snažniji i usklađeniji nadzor nad bankama u EU-u i njihovo upravljanje rizicima, posebno kad su posrijedi podružnice banaka iz trećih zemalja koje imaju odobrenje za rad u EU-u

zaštititi neovisnost nadzornih tijela za bankarstvo

Kako EU osigurava stabilnost i pragmatizam banaka?

EU nastoji uravnotežiti propise i inovacije te istodobno uvažiti nove disruptivne čimbenike, kao što su klimatska kriza i kriptovalute.

Reguliranje bez gušenja

Uz provedbu globalnih standarda, potrebno je osigurati i da se uvaže posebne značajke bankarskog sustava EU-a. Nužno je uravnotežiti propise i inovacije kako bi se izbjeglo gušenje bankarskog sektora.

Kako bi se to postiglo, EU postupno uvodi niz izuzeća od zahtjeva iz sporazuma Basel III u pogledu minimalne donje granice. Ta se izuzeća, među ostalim, odnose na:

• postupanje prema određenim „niskorizičnim” kreditima za nekretnine
• kredite trgovačkim društvima bez rejtinga
• financiranje objekata.

EU je isto tako odlučio osigurati da se minimalna donja granica primjenjuje na razini pojedinačnog subjekta. Kapital se mora držati na svim razinama grupe (matično društvo i društva kćeri), a ne samo na razini matičnog društva (primjena na razini grupe).

Time se štite države članice u kojima se odvija inozemno poslovanje preko društava kćeri bankarskih grupa jer se na taj način društva kćeri ne moraju oslanjati na potporu svoje matične banke za suočavanje s krizom.

Pregled bankarskog sektora

U 2020. u EU-u je poslovala 5441 banka. Država članica s najvećim brojem banaka bila je Njemačka (28 % ukupnog broja banaka u EU-u), a slijedile su je Poljska (11 %), Austrija i Italija (obje po 9 %), što znači da se više od polovice svih banaka u EU-u nalazilo u tim četirima državama članicama.

Reguliranje prekograničnog bankarstva: podružnice iz trećih zemalja

EU je također postigao dogovor o minimalnom usklađenom okviru za izdavanje odobrenja za rad podružnicama koje su u državama članicama otvorile banke osnovane u trećim zemljama (podružnice iz trećih zemalja) kao i za nadzor nad njima.

Taj zajednički okvir EU-a zahtijeva uspostavu odgovarajuće ravnoteže između potrebnih zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad i važnosti integracije EU-a u globalna tržišta, izvora financiranja i bankovnih proizvoda za građane i poduzeća u EU-u.

Taj okvir uključuje:

• stroge, ali razmjerne zahtjeve za izdavanje odobrenja za rad i za nadzor
• ograničena izuzeća za određene vrste društava i transakcija
• dovoljno dugo prijelazno razdoblje za prilagodbu industrije novom okviru i za nastavak postojećih ugovornih odnosa.

Ublažavanje nepoznatih rizika

EU uzima u obzir nove globalne izazove, kao što su financijski rizici povezani s klimom, kibernetički rizici i operativna otpornost. Važni aspekti sporazuma odnose se na rizike za okoliš i rizike povezane s kriptovalutama.

Banke imaju ključnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena. EU od banaka zahtijeva da u svoje upravljačke strukture, okvire za upravljanje rizicima i procese strateškog planiranja integriraju okolišne, socijalne i upravljačke rizike. To uključuje utvrđivanje, procjenu i praćenje okolišnih, socijalnih i upravljačkih rizika te upravljanje tim rizicima u okviru općih praksi upravljanja rizicima.

Banke se potiču da razmotre učinak svojih aktivnosti kreditiranja i ulaganja na okolišne i socijalne čimbenike, kao i na pitanja upravljanja. Osim toga, banke će morati:

• uzeti u obzir cilj EU-a da postigne ugljičnu neutralnost do 2050. i relevantne dogovorene ciljeve EU-a u pogledu održivosti pri obavljanju zadaća povezanih s internim upravljanjem rizicima i usklađivanjem
• imati niži ponder rizika za izloženost u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama (40 %) radi borbe protiv klimatskih promjena i podupiranja uloge banaka u financiranju zelene tranzicije.

Istodobno su, radi zaštite od moguće nestabilnosti kriptovaluta, uvedeni kapitalni zahtjevi za ulaganja banaka u kriptoimovinu. U skladu s Uredbom EU-a o tržištima kriptoimovine, ti će kapitalni zahtjevi funkcionirati na prijelaznoj osnovi dok se u EU-u ne uvedu međunarodni standardi o bonitetnom tretmanu kriptoimovine, koji se trenutačno finaliziraju u okviru Basela.

• Kriptoimovina: kako EU regulira tržišta (osnovne informacije)

Transparentnost u imenovanju rukovodećih osoba u bankarstvu

Sporazum sadržava i odredbe kojima se sprečava imenovanje neprimjerenih osoba u upravne odbore banaka, a istodobno promiču raznolikost i rodna ravnoteža.

Veliki bankarski subjekti morat će svojem nadzornom tijelu dostaviti informacije o procjeni primjerenosti kandidata za položaj izvršnog člana i predsjednika odbora najmanje 30 dana prije nego što imenovani član preuzme dužnost.

Ako članovi upravljačkog tijela ne ispunjavaju zahtjeve u pogledu primjerenosti, države članice moraju osigurati da nadležna tijela imaju potrebne ovlasti da spriječe njihovo imenovanje ili da takve članove razriješe dužnosti u upravljačkom tijelu.

Koje su prednosti za građane i građanke EU-a?

Novi sporazum o bankarstvu doprinijet će stabilnosti bankarskog sektora, ali će imati i važne posljedice za građane.