Ambalaža

Sve više ambalaže

Zakonodavstvo EU-a o ambalaži postoji od 1990-ih. Međutim, unatoč mjerama i naporima za smanjenje ambalaže, količina ambalažnog otpada u EU-u raste, osobito zbog povećanja kupnje putem interneta i kućnih dostava posljednjih godina, kao i zbog usputne konzumacije.

Najnoviji podaci Eurostata pokazuju da je u 2021. svaki Europljanin u prosjeku proizveo više od 188 kg ambalažnog otpada. Od paketa u kojima se dostavljaju proizvodi kupljeni na internetu i folija za zamatanje do jednokratnih šalica za kavu i kapsula za napitke, svaki Europljanin svakog dana baci pola kilograma ambalaže, i to nerijetko odmah nakon kupnje.

Države članice EU-a u 2021. proizvele su 84 milijuna tona ambalažnog otpada, što je 24 % više nego 2010.

Ako se ne poduzmu nikakve mjere, količina ambalažnog otpada mogla bi se do 2030. povećati za još 19 %. Posljednjih godina količina ambalaže raste brže od gospodarstva i broja stanovnika EU-a.

Sve veći jaz između otpada i stopa recikliranja

Iako su se stope recikliranja u EU-u povećale za 23 % u odnosu na 2010., to nije bilo dovoljno da se održi korak s povećanjem ukupne količine nastalog ambalažnog otpada. Podaci pokazuju da postoji jaz između rasta količine ambalažnog otpada i stope recikliranja.

Nedavno izvješće Europske komisije pokazalo je da mnoge države članice imaju poteškoća u postizanju ciljeva EU-a u vezi s recikliranjem. Jedan je od uzroka ambalaža koja se ne može reciklirati. Ambalažu nije moguće reciklirati ako se ne može odvojeno prikupljati ili pravilno razvrstati odnosno ako infrastruktura i postupci za recikliranje nedostaju ili nisu učinkoviti.

• Izvješće za rano upozoravanje u vezi s otpadom (Europska komisija)

Papir i karton najčešći su otpadni ambalažni materijali

Papir i karton najčešći su otpadni ambalažni materijali, s udjelom od 34 milijuna tona u ukupnom ambalažnom otpadu nastalom u 2021.

Utjecaj ambalaže na okoliš

Ambalaža olakšava transport i zaštitu robe. Međutim, proizvodnja ambalaže i njezin otpad uvelike utječu na okoliš.

Iskorištavanje prirodnih resursa

Polovina papira koji se upotrebljava u EU-u namijenjena je za ambalažu.

Onečišćenje

Otprilike polovinu morskog otpada čini ambalaža, koja ujedno zagađuje tlo i zemlju.

Klimatske promjene

Emisije CO₂ iz ambalaže jednake su emisijama male ili srednje zemlje EU-a.

Nova pravila EU-a o ambalaži i ambalažnom otpadu

U studenome 2022. Europska komisija predložila je revidirani zakonodavni akt EU-a o ambalaži i ambalažnom otpadu. Cilj je tog prijedloga:

• smanjiti stvaranje ambalažnog otpada
• promicati kružno gospodarstvo za ambalažu na troškovno učinkovit način
• uskladiti pravila o ambalaži u cijelom EU-u.

Prijedlogom bi se doprinijelo ciljevima europskog zelenog plana i njegova akcijskog plana za kružno gospodarstvo. Njime bi se zamijenila Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu iz 1994. i pretvorila u uredbu. To znači da bi se ta pravila izravno primjenjivala u svim državama članicama bez potrebe da se prenesu u nacionalno pravo.

Predloženim pravilima stvorila bi se nova radna mjesta i poslovne prilike. Ambalažni sektor, uključujući aktivnosti proizvodnje i gospodarenja otpadom, u EU-u trenutačno ostvaruje ukupni promet od 370 milijardi eura. Zahvaljujući novim pravilima ambalažni sektor imao bi veću ulogu u preobrazbi EU-a u čišće, održivije i kružnije gospodarstvo, u skladu s europskim zelenim planom.

U prosincu 2023. dvadeset i sedam država članica EU-a postiglo je dogovor o stajalištu Vijeća za pregovore s Europskim parlamentom o tom prijedlogu.

Vijeće i Europski parlament moraju postići dogovor o konačnom obliku teksta zakonodavnog akta prije nego on postane propis EU-a.

• Packaging: Council and Parliament strike a deal to make packaging more sustainable and reduce packaging waste in the EU (press release, 4 March 2024)
• Ambalaža i ambalažni otpad: Vijeće donijelo pregovaračko stajalište o novim pravilima za održiviju ambalažu u EU-u (priopćenje za medije, 18. prosinca 2023.)

Sprečavanje, ponovna uporaba, recikliranje

Glavni je cilj EU-a uopće spriječiti nastanak ambalaže. Ako je ambalaža neizbježna, trebalo bi je ponovno upotrijebiti, reciklirati ili oporabiti energiju koju sadržava.

EU-ova hijerarhija otpada

Pravilima bi bila obuhvaćena sva ambalaža, neovisno o korištenom materijalu, i sav ambalažni otpad, neovisno o njegovu podrijetlu (uključujući industrijski sektor, proizvođački sektor, maloprodaju i kućanstva).

Smanjenje ambalažnog otpada

Nova pravila uključuju sljedeće ciljeve za smanjenje ambalažnog otpada u usporedbi s količinama iz 2018.:

• 5 % do 2030.
• 10 % do 2035.
• 15 % do 2040.

Ti bi se ciljevi primjenjivali po stanovniku po državi članici.

Kako bi se navedeni ciljevi postigli, novim bi se pravilima:

• zabranile određene vrste jednokratne ambalaže
• smanjio ambalažni materijal
• povećala ponovna uporaba ambalaže.

Jednokratna ambalaža

Određene vrste jednokratne ambalaže bile bi zabranjene, primjerice ambalaža za hranu i piće koji se izravno konzumiraju u restoranima i kafićima, vrećice za začine, jednokratne čaše i tanjuri, jednokratna minijaturna ambalaža za toaletne proizvode u hotelima i jednokratna plastična ambalaža za svježe voće i povrće.

Smanjenje količine ambalažnog materijala

Poduzeća bi morala smanjiti količinu materijala potrebnog za ambalažu, na primjer izbjegavati dvostruke stijenke i lažna dna te nerazmjerno velike pakete za prijevoz malih predmeta. Cilj je izbjeći nepotrebnu ambalažu i rasipanje resursa.

Ponovna uporaba, ponovno punjenje i vraćanje

Potrošači bi ambalažu trebali moći ponovno upotrijebiti, ponovno napuniti i vratiti. Prijedlogom se utvrđuju ciljevi za različite sektore i oblike ambalaže kako bi se povećala mogućnost ponovne uporabe i ponovnog punjenja, pri čemu krajnji potrošači popunjavaju vlastite spremnike, među ostalim za proizvode „za van”.

Promicanje kružnog gospodarstva

Cilj je prijedloga osigurati da se do 2030. sva ambalaža na tržištu EU-a može reciklirati na gospodarski održiv način.

Ciljevi recikliranja

Ciljevi recikliranja za 2025. i 2030. utvrđeni u važećoj direktivi EU-a za sve glavne ambalažne materijale i dalje bi se primjenjivali. Države članice mogle bi njihovo postizanje odgoditi za najviše pet godina.

Kako bi se postigli ti ciljevi, novim bi se pravilima:

• osiguralo da se sva ambalaža može reciklirati
• povećala uporaba reciklirane plastike
• uvele jasnije oznake
• osiguralo prikupljanje određenih jednokratnih spremnika.

Reciklirana plastika

Od 1. siječnja 2030. plastična ambalaža trebala bi sadržavati određenu minimalnu količinu reciklirane plastike kako bi se povećala upotreba reciklirane plastike.

Oznake za razvrstavanje

Zahvaljujući novim pravilima o označivanju potrošačima bi bilo lakše razvrstati ambalažni otpad različitih vrsta, identificirati kompostabilni otpad i saznati koliki je udio recikliranih materijala u ambalažnom otpadu. Time bi se poduprlo recikliranje i oporaba materijala te potaknulo kružno gospodarstvo, a stoga i smanjio pritisak na upotrebu primarnih sirovina.

Prikupljanje jednokratnih spremnika

Novim se pravilima od država članica zahtijeva da uspostave sustave povratne naknade za određene jednokratne spremnike. Države članice do 2029. morale bi osigurati da svake godine odvojeno prikupi najmanje 90 % jednokratnih plastičnih boca i metalnih spremnika za napitke.

Ostale odredbe

Nova pravila obuhvaćala bi i sigurnost ambalažnih materijala u cilju postupnog ukidanja upotrebe najštetnijih tvari.

Pravila sadržavaju i odredbe o proširenoj odgovornosti proizvođača i zelenoj javnoj nabavi.

Što bi se promijenilo za potrošače?

Ako suzakonodavci postignu dogovor o prijedlogu i on postane dio prava EU-a, promjene u dizajnu ambalaže i gospodarenju otpadom bit će vidljive potrošačima. Kako?

Evo nekoliko primjera:

Na proizvodima bi se nalazile oznake na kojima se jasno navodi u koji bi se spremnik trebali odlagati.

Oznaka bi sadržavala popis materijala upotrijebljenih u ambalaži.

Hoteli bi za toaletne proizvode upotrebljavali spremnike koji se mogu ponovno puniti.

Potrošači bi pri kupnji hrane „za van” upotrebljavali spremnike koji se mogu ponovno upotrijebiti.

Ambalaža bi se maksimalno smanjila kako bi se izbjeglo nepotrebno rasipanje resursa.

Za neke jednokratne spremnike uspostavili bi se sustavi povratne naknade.