Obnova prirode

U kakvom je stanju priroda danas?

Stanje prirode u EU-u ozbiljno se pogoršava. Populacije vrsta smanjuju se, a prirodna područja u kojima obitavaju propadaju, što dovodi do ozbiljnih posljedica za ljude i planet.

EU već desetljećima štiti prirodu u okviru Direktive o pticama i Direktive o staništima, zahvaljujući kojima je zaštićeno više od 1200 rijetkih i ugroženih vrsta i više od 27 000 prirodnih područja.

Međutim, unatoč tim naporima i nekim poboljšanjima ograničenih razmjera, procjena stanja okoliša u EU-u koju je 2025. provela Europska agencija za okoliš pokazala je da je stanje alarmantno.

Ekosustavi i populacije vrsta izloženi su brojnim pritiscima, među kojima su:

• gubitak staništa
• prekomjerna eksploatacija prirodnih resursa
• klimatske promjene
• onečišćenje
• invazivne vrste.

Zašto je obnova prirode ključna?

Priroda ovisi o suštinskim međuodnosima između vrsta i njihovih staništa. Posrijedi je precizna ravnoteža kojom se osigurava zdrav prirodni okoliš koji dobro funkcionira.

Kada priroda nije u ravnoteži, ekosustavi se narušavaju i gube sposobnost pružanja ključnih usluga nužnih za ljudski život, kao što su:

• opskrba hranom bogatom hranjivim tvarima
• proizvodnja kisika
• osiguravanje prirodnih resursa
• apsorpcija CO₂ i ublažavanje klimatskih promjena.

Besplatni prinosi koje nam pruža priroda

hrana za ljude i životinje

plodno tlo

sirovine

koristi za mentalno zdravlje

pitka voda

lijekovi

Priroda je temelj svjetskog gospodarstva. Više od polovice svjetskog BDP-a ovisi o materijalima i uslugama koje pružaju ekosustavi. Za industriju i građevinarstvo, primjerice, ključne su sirovine, dok su poljoprivredi i medicini potrebni genetski resursi.

Obnova prirode znači poduprijeti oporavak narušenih ili uništenih ekosustava poboljšanjem njihove strukture i funkcija, s općim ciljem povećanja otpornosti i bioraznolikosti u prirodi.

Zdravi ekosustavi mogu, među ostalim, osigurati:

• rast poljoprivredne produktivnosti
• veću otpornost na klimatske promjene
• veću bioraznolikost
• smanjenje rizika od poplava, suša i toplinskih valova.

Kako će države članice EU-a obnoviti prirodu?

Zemlje EU-a, okupljene u Vijeću, donijele su Akt o obnovi prirode, čiji je cilj prirodu i ekosustave vratiti u dobro stanje očuvanosti.

To su prva pravila u povijesti usmjerena upravo na oporavak prirode u državama članicama EU-a.

Cilj im je utvrditi obvezujući cilj na razini EU-a, kojim se od država članica zahtijeva da uspostave djelotvorne mjere obnove kojima bi se do 2030. obuhvatilo najmanje 20 % kopnenih i morskih područja EU-a. Do 2050. morat će se uspostaviti mjere za sve ekosustave kojima je potrebna obnova.

Taj se cilj temelji na međunarodnoj obvezi koju su EU i njegove države članice preuzeli kao stranke globalne Konvencije o biološkoj raznolikosti. Na sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda o bioraznolikosti održanom u prosincu 2022. postignut je povijesni dogovor o obnovi kopnenih i morskih ekosustava do 2030.

• Vijeće odobrilo zaključke za sastanak na vrhu UN-a o bioraznolikosti u Montrealu (COP 15) (priopćenje za medije, 24. listopada 2022.)

Aktom o obnovi prirode obuhvaćeni su:

• narušena kopnena i morska staništa
• oprašivači
• poljoprivredni ekosustavi
• urbana područja
• rijeke i poplavna područja
• šume.

Određena izuzeća od pravila o obnovi primjenjuju se na područja koja se upotrebljavaju u svrhu nacionalne obrane te na projekte u području energije iz obnovljivih izvora.

Narušena kopnena i morska staništa

Nova su pravila usmjerena na obnovu staništa u državama članicama EU-a koja su u lošem stanju. To uključuje ekosustave u kopnenim, obalnim, morskim i slatkovodnim staništima.

Cilj je uspostaviti mjere obnove za najmanje 30 % tih staništa diljem EU-a do 2030. Obnovu bi potom trebalo nastaviti kako bi do 2040. bilo obuhvaćeno 60 % staništa, a do 2050. njih 90 %.

Mjerama koje države članice trebaju uspostaviti i provesti trebalo bi poticati povezanost staništa. To znači da treba osigurati maksimalnu međupovezanost staništa kako bi se divljim vrstama omogućilo kretanje među njima.

Oprašivači

Divlje pčele najpoznatiji su oprašivači, no i druge vrste kukaca doprinose oprašivanju cvjetova, što je ključno za osiguravanje rasta usjeva. Gotovo pet milijardi eura godišnje poljoprivredne proizvodnje u EU-u može se izravno pripisati kukcima oprašivačima.

Cilj je novih pravila zaustaviti trend pogoršanja stanja oprašivača i povećati populacije do 2030.

Oprašivači u Europi uključuju leptire, tvrdokrilce, pčele, osolike muhe, moljce i ose.

Poljoprivredni ekosustavi

Osim o oprašivačima, poljoprivredna produktivnost ovisi o zdravim ekosustavima.

Osiromašeno tlo i narušeni poljoprivredni ekosustavi imaju ograničeniju sposobnost proizvodnje hrane. Danas je do 73 % poljoprivrednog zemljišta izloženo degradaciji tla.

Aktom o obnovi prirode želi se povećati bioraznolikost u poljoprivrednim ekosustavima. Konkretnije, cilj je obnoviti i povećati populacije:

• travnjačkih leptira
• ptica poljoprivrednih staništa.

Od 1991. nestalo je više od 50 % travnjačkih leptira.

Osim toga, države članice EU-a moraju poduzeti mjere za:

• obnovu 30 % isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe do 2030. odnosno 50 % do 2050. (na zemlje u kojima bi obnova tresetišta imala izrazito negativan utjecaj može se primjenjivati niži postotak)
• povećanje zaliha ugljika u mineralnim tlima
• povećanje obilježja krajobraza velike raznolikosti na poljoprivrednom zemljištu (kao što su živice, pojasevi s cvijećem, zemljišta na ugaru, ribnjaci i voćke).

Mjere obnove ključne su za prevladavanje prijetnji koje se odnose na sigurnost opskrbe hranom. Kako bi se dugoročno i srednjoročno osigurala proizvodnja hrane, neophodno je povećati bioraznolikost i održivost u poljoprivredi. Primjerice, prirodnim suzbijanjem štetnih organizama i smanjenjem ovisnosti o kemijskim gnojivima povećava se količina hranjivih tvari u tlima i poboljšava se zdravlje ekosustava.

Urbana područja

Urbani ekosustavi čine 22 % kopnene površine EU-a. Parkovi, vrtovi, stabla i livade važna su staništa za biljke, ptice i kukce.

EU novim pravilima želi povećati opseg zelenih površina u gradovima i predgrađima. Ciljevima se osigurava sljedeće:

• zaustavljanje neto gubitka zelene površine do 2030. u odnosu na godinu u kojoj su pravila o obnovi prirode stupila na snagu (osim ako urbano područje već raspolaže s 45 % zelene površine)
• povećanje prekrivenosti gradova krošnjama stabala.

Rijeke i poplavna područja

U europskim rijekama nalazi se više od milijun umjetnih prepreka kao što su brane, preljevi i ustavi.

Rijeke slobodnog toka omogućuju kretanje vode, sedimenata, ribe i drugih organizama i ključne su za poboljšanje stanja voda u EU-u i povećanje bioraznolikosti.

Cilj je novih pravila ukloniti mnoge postojeće prepreke u rijekama EU-a kako bi se osigurao veći kontinuitet riječnih mreža.

Budući da i dalje postoji manjak podataka o riječnim preprekama, jedan je od ciljeva novih pravila i izrada inventara postojećih prepreka u cijelom EU-u.

Prioritet je uklanjanje zastarjelih prepreka i prepreka koje se više ne koriste.

Šume

Šume pokrivaju gotovo 40 % područja EU-a i ključne su za ublažavanje posljedica klimatskih promjena jer djeluju kao ponori ugljika i stanište su velikog dijela bioraznolikosti Europe.

Novim pravilima o obnovi želi se povećati bioraznolikost u šumama.

U tu svrhu države članice EU-a moraju poboljšati stanje šuma na temelju posebnih pokazatelja, koji pomažu izmjeriti zdravlje šumskih ekosustava. To uključuje mjerenje:

• količine mrtvog drva, koje je stanište mnogih šumskih organizama i pomaže u formiranju tla
• broja vrsta ptica.

Osim toga, države članice moraju doprinijeti sadnji najmanje tri milijarde stabala do 2030. na razini EU-a.

Pravila za obnovu u praksi

Aktom o obnovi prirode države članice EU-a obvezuje se na izradu nacionalnih planova obnove. U tim bi planovima trebalo definirati mjere obnove koje su potrebne kako bi se ostvarili obvezujući ciljevi iz Akta i utvrditi ukupno područje koje treba obnoviti, kao i razdoblje u kojem to treba ostvariti.

Planovi obnove trebali bi obuhvaćati razdoblje do 2050. Mjere bi trebale biti usklađene s drugim relevantnim zakonodavstvom, kao što su pravila o zaštiti prirode, energiji iz obnovljivih izvora i poljoprivredi.

Primjeri mjera obnove uključuju:

• uklanjanje nezavičajnih biljaka na travnjacima i močvarnim područjima te u šumama
• ponovno natapanje isušenih tresetišta
• poboljšanje povezanosti staništa
• prestanak ili smanjenje upotrebe kemijskih pesticida i gnojiva
• promicanje očuvanja divljine.

Uredbom se od Komisije traži da preispita i procijeni primjenu pravila i njihov učinak na sektore poljoprivrede, ribarstva i šumarstva, kao i njezin širi socioekonomski učinak u 2033.

Vijeće je u lipnju 2024. donijelo Akt o obnovi prirode, nakon što ga je Europski parlament donio u veljači iste godine.

• Akt o obnovi prirode: Vijeće dalo konačno zeleno svjetlo (priopćenje za medije, 17. lipnja 2024.)

Također pogledajte