Humanitarna pomoć

Pomoć najranjivijima

EU pruža humanitarnu pomoć osobama kojima je ona potrebna u zemljama izvan EU-a koje su pogođene katastrofama uzrokovanima ljudskim djelovanjem ili prirodnim katastrofama. Posebna pozornost posvećuje se najranjivijim žrtvama.

Među osobe kojima je potrebna humanitarna pomoć spadaju:

stanovništvo suočeno s pothranjenošću ili gladi
izbjeglice i interno raseljene osobe
žrtve oružanih sukoba i ostalih oblika fizičkog ili psihološkog nasilja
osobe čiji su domovi ili izvori zarade uništeni.

Primjeri katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem odnosno prirodnih katastrofa uključuju oružane sukobe, građanske nemire, suše, poplave, potrese, tsunamije i uragane.

Humanitarne krize dosad nezabilježenih razmjera

Ujedinjeni narodi smatraju da su današnje humanitarne potrebe dosad nezabilježenih razmjera u prvom redu posljedica kombinacije raširenih oružanih sukoba, ubrzanih klimatskih promjena i globalne gospodarske nestabilnosti. Dolazi do sve većeg preklapanja tih kriza, zbog čega se javljaju tzv. složene hitne situacije, u kojima katastrofe, rat i siromaštvo zajedno poprimaju veće razmjere.

U 2026. 239 milijuna osoba treba hitnu humanitarnu pomoć nakon što je 2025. došlo do znatnog smanjenja sredstava za humanitarne operacije i rekordnog broja smrtonosnih napada na humanitarne radnike.

Zbog rata u, među ostalim, Sudanu, Gazi i Ukrajini dolazi do raseljavanja milijuna osoba i do civilnih žrtava. U razdoblju do sredine 2025. prisilno je raseljeno više od 117 milijuna osoba diljem svijeta, pri čemu su zabilježena sve teža kršenja međunarodnog humanitarnog prava.

Žena i dijete ispred šatora u izbjegličkom kampu.

Vodeći donator humanitarne pomoći

Humanitarna pomoć temeljna je sastavnica vanjske politike EU-a, iskaz univerzalne vrijednosti međuljudske solidarnosti i moralna obveza.

EU i njegovih 27 država članica zajedno su najveći donator humanitarne pomoći u svijetu. Prema podacima UN-a, 2025. pružili su 40 % globalne humanitarne pomoći.

Humanitarna pomoć u podijeljenoj je nadležnosti EU-a i država članica, kako je utvrđeno člankom 4. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Svaka država članica odlučuje koliko financijskih sredstava želi izdvojiti kao odgovor na određenu krizu te kojoj ih humanitarnoj organizaciji ili fondu želi usmjeriti.

EU iz svojeg proračuna dopunjuje i jača napore država članica. Dugoročni proračun EU-a za razdoblje 2021. – 2027. uključuje namjensku stavku za humanitarnu pomoć, u okviru koje je za sedmogodišnje razdoblje ukupno izdvojeno 11,57 milijardi eura, što odgovara iznosu od oko 1,65 milijardi eura godišnje. Proračun EU-a za humanitarnu pomoć za 2025. iznosi 1,9 milijardi eura.

EU pruža humanitarnu pomoć od 1992. te je njome otad obuhvatio više od 110 zemalja i milijune ljudi diljem svijeta svake godine.

EU trenutačnu isporučuje humanitarnu pomoć u svim većim područjima pogođenima krizom, uključujući Gazu, Siriju, Sudan, Južni Sudan, Ukrajinu, Sahel, Jemen, Mjanmar/Burmu, Demokratsku Republiku Kongo, Afganistan i Haiti.

Pomoć u okviru civilne zaštite

U najugroženijim regijama svijeta humanitarna pomoć EU-a obično se pruža zajedno s pomoći u okviru civilne zaštite. Stručnjaci u oba područja blisko surađuju kako bi se osigurao najdosljedniji i najučinkovitiji odgovor.

Mehanizam EU-a za civilnu zaštitu, alat EU-a za koordinaciju pomoći zemljama koje su pogodile katastrofe, može se aktivirati samo ako zemlja u EU-u ili izvan njega zatraži pomoć. U okviru Mehanizma koordinira se, primjerice, slanje timova i osiguravanje opreme za potragu i spašavanje, upućivanje protupožarnih zrakoplova i repatrijaciju građana i građanki EU-a.

Humanitarnu pomoć valja razlikovati od razvojne suradnje, kojom se nastoji podržati dugoročni gospodarski, okolišni, socijalni i politički razvoj trećih zemalja.

Civilna zaštita EU-a

Pružanje humanitarne pomoći

Pomoć EU-a koordinira Glavna uprava Europske komisije za europsku civilnu zaštitu i europske operacije humanitarne pomoći (ECHO).

Humanitarna pomoć koja se financira sredstvima EU-a na terenu se pruža putem više od 200 partnerskih organizacija, uključujući agencije Ujedinjenih naroda (kao što su Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), Svjetski program za hranu (WFP), Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) i Fond UN-a za djecu (UNICEF)), Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca te međunarodne i nacionalne nevladine organizacije.

Kako bi primile financijska sredstva za humanitarni projekt, partnerske humanitarne organizacije moraju podnijeti prijedlog za financiranje i slijediti stroge smjernice za evaluaciju i praćenje projekata. Partneri moraju istaknuti potporu EU-a prikazivanjem vizualnog identiteta na lokacijama projekata.

U okviru humanitarne pomoći EU-a najranjivijim skupinama osiguravaju se:

sigurnost opskrbe hranom
potpora u području prehrane
hitna zdravstvena skrb
voda i sanitarne usluge
utočište
zaštita od tjelesne i psihološke štete
obrazovanje u izvanrednim situacijama
pomoć u gotovini.

Budući da će zbog klimatskih promjena učestalost poplava, suša i uragana samo porasti, EU i njegove države članice pružaju pomoć i za jačanje kapaciteta za odgovor na katastrofe povezane s klimom i povećanje otpornosti onih koji su im najizloženiji.

Uredba EU-a o humanitarnoj pomoći

Uredbom EU-a o humanitarnoj pomoći, donesenom 1996., utvrđuje se kako Europska komisija provodi humanitarne operacije u ime EU-a.

U njoj su navedeni glavni ciljevi, načela i postupci za provedbu operacija humanitarne pomoći EU-a.

Uredba o humanitarnoj pomoći (Službeni list EU-a)

Humanitarna radnica ispred kutija s humanitarnom pomoći sa zastavom EU-a.

Humanitarna načela

Humanitarna pomoć pruža se na temelju humanitarnih načela neutralnosti, humanosti, neovisnosti i nepristranosti. Pomoć se pruža neovisno o rasi, etničkoj ili vjerskoj pripadnosti, rodu, dobi, nacionalnosti ili političkom opredjeljenju korisnika.

Humanost

Ljudska patnja mora se ublažiti gdje god postoji, pri čemu se posebna pozornost posvećuje najranjivijima.

Neutralnost

Pri pružanju humanitarne pomoći ne smije se dati prednost nijednoj strani u oružanom sukobu ili drugom sporu.

Nepristranost

Humanitarna pomoć mora se pružati isključivo na temelju potreba, bez diskriminacije.

Neovisnost

Humanitarni ciljevi moraju biti odvojeni od političkih, gospodarskih, vjerskih, vojnih i drugih ciljeva.

Ta su načela, koja se temelje na međunarodnom humanitarnom pravu, sadržana u rezolucijama Opće skupštine Ujedinjenih naroda 46/182 i 58/114.

Na razini EU-a humanitarna načela sadržana su u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći, koji su u prosincu 2007. potpisali Vijeće EU-a, Europski parlament i Europska komisija.

U Konsenzusu je definiran glavni politički okvir za djelovanje EU-a pri odgovoru na humanitarne krize. Njime se utvrđuje zašto, kako i kada EU djeluje. Najvažniji ciljevi humanitarnog djelovanja, kako su navedeni u Konsenzusu, obuhvaćaju:

očuvanje života
sprečavanje i ublažavanje patnje
pomoć u očuvanju ljudskog dostojanstva u slučaju prirodnih opasnosti i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

Uloga Vijeća u humanitarnoj pomoći

Iako ne donosi odluke o operativnim pitanjima kao što je iznos financijskih sredstava koji treba osigurati kako bi se odgovorilo na određene krize, Vijeće ima važnu ulogu u utvrđivanju stajališta EU-a o trećim zemljama i regijama tako što donosi zaključke Vijeća.

Kad su posrijedi humanitarna pitanja, to često znači da se relevantne strane snažno potiču na rješavanje sukoba koji su uzrok humanitarnih kriza i da se promiče poštovanje međunarodnog humanitarnog prava.

Radna skupina za humanitarnu pomoć i pomoć u hrani

U Vijeću, Radna skupina za humanitarnu pomoć i pomoć u hrani (COHAFA) tijelo je odgovorno za raspravu o pitanjima povezanima s humanitarnom pomoći, kao što su:

praćenje humanitarnih potreba diljem svijeta i odgovor EU-a
učinkovitost globalnog humanitarnog sustava
priprema izjava EU-a u okviru relevantnih međunarodnih organizacija i foruma
promicanje Europskog konsenzusa o humanitarnoj pomoći, humanitarnih načela i poštovanja međunarodnog humanitarnog prava.

Radna skupina COHAFA, kojom predsjeda rotirajuće predsjedništvo Vijeća, uspostavljena je 2008. nakon potpisivanja Europskog konsenzusa o humanitarnoj pomoći.

Radna skupina za humanitarnu pomoć i pomoć u hrani (COHAFA)

Međunarodno humanitarno pravo

EU je predan međunarodnom humanitarnom pravu, skupu pravila kojima se definiraju odgovornosti država i naoružanih nedržavnih skupina tijekom oružanog sukoba.

Humanitarno pravo temelji se primarno na četiri Ženevske konvencije iz 1949. i dodatnim protokolima donesenima 1977. i 2005. Svih 27 država članica EU-a ratificiralo je Ženevske konvencije i njihove dodatne protokole. Te su konvencije dopunjene pravilima međunarodnog običajnog prava.

Pravilima se, među ostalim, nalaže sljedeće:

brz i neometan prolaz humanitarne pomoći
zaštita civila (uključujući humanitarne radnike)
zaštita zdravstvene skrbi
zaštita objekata neophodnih za opstanak civilnog stanovništva.

Namijenjena su zaštiti osoba koje (više) ne sudjeluju u sukobima, uključujući civile, medicinsko osoblje, humanitarno osoblje, ranjene osobe, bolesne i nasukane postrojbe, ratne zarobljenike ili druge pritvorenike. Međunarodnim humanitarnim pravom također se nameću ograničenja u pogledu sredstava i metoda ratovanja (na primjer, zabrana određenog oružja).

U sukobima diljem svijeta dolazi do sve više kršenja međunarodnog humanitarnog prava, među kojima su:

napadi na bolnice i škole
napadi na humanitarno i zdravstveno osoblje
uskraćivanje pristupa humanitarnoj pomoći od životne važnosti
napadi na civile
novačenje i iskorištavanje djece vojnika
silovanje i druge vrste seksualnog nasilja.

Takvo nasilje pogađa civile i onemogućuje milijune ljudi da prime pomoć koja je od životne važnosti.

Za humanitarno je osoblje 2024. bila najpogubnija godina otkad postoji evidencija: 385 osoba ubijeno je, 308 ranjeno, a 137 oteto. U 2025. ubijene su 334 osobe, 193 su ranjene, a 112 ih je oteto.

Vidjeti također

Vatrogasni helikopter i apstraktni elementi koji predstavljaju odgovor na krizu.

Odgovor na krize

Integrirani politički odgovor na krizu (IPCR)

Civilna zaštita EU-a